Institucionalan odgovor na nepravne poteze visokih predstavnika

PIŠE: Milko Grmuša

Odbor za ustavna pitanja Narodne skupštine Republike Srpske, u svom odgovoru Ustavnom sudu BiH na zahtjev za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti Zakona o neprimjenjivanju odluke Visokog predstavnika kojom se donosi Zakon o dopuni Krivičnog zakona BiH, danas je prihvatio moju sugestiju koja glasi:

„Prihvatanje da bilo koji pojedinac, uključujući i visokog predstavnika, može sam usvajati zakonske akte u BiH pravno je nedopustivo, u koliziji je sa svim ustavnim aktima u BiH, kao i dostignutim demokratskim i opštim civilizacijskim standardima. Usvajanje zakonskih akata od strane jednog čovjeka, uključujući i visokog predstavnika, značilo bi potpunu pravnu i političku delegitimaciju bilo koje države na svijetu, potpunu eliminaciju njenog suvereniteta i dovođenje zemlje i svih njenih naroda i građana u stanje potpune i ničim uslovljene političke zavisnosti od strane tog pojedinca, a što je u potpunoj koliziji sa preambulom Ustava Bosne i Hercegovine i što Odbor za ustavna pitanja NS RS smatra apsolutno neprihvatljivim i što se ne smije, pod bilo kojim uslovima, na bilo koji način tolerisati od strane bilo kojeg organa ili institucije u BiH na bilo kojem nivou vlasti.“

Kako je lijepo primjetio uvaženi profesor Darko Radić, pravno-politički i civilizacijski razvoj Evrope od donošenja Velike povelje sloboda (Magna Carta Libertatum) 1215. godine do danas karakteriše ograničavanje nesputane moći pojedinca na vlasti i potpuno je nedopustivo da se u Bosni i Hercegovini promoviše potpuno suprotan princip da jedan čovjek, sam i bez bilo kakvih ograničenja, može da donosi zakone.

Izvinite, ali ne može. Nemate to pravo zapisano u Ustavu BiH, Aneksu 10 Dejtonskog sporazuma, niti bilo kojem međunarodno-pravnom aktu. Čak na to nemate pravo ni prema tzv. „Bonskim ovlašćenjima“.
Aneksom 10 Dejtonskog sporazuma nije na bilo koji način predviđeno da visoki predstavnik ima pravo da usvaja zakone, odnosno izmjene ili dopune zakona u BiH. Čak ni famoznim „bonskim ovlašćenjima“, usvojenim na sjednici Savjeta za provođenje mira 10. decembra 1997. godine u Bonu, niti jednom tačkom nije dato ovlašćenje visokom predstavniku da usvaja zakone.

Nijedan pojedinac, domaći ili strani državljanin, nema i ne može imati pravo da u jednoj nezavisnoj, demokratskoj i pravnoj državi sam donosi zakone. Takva mogućnost bilo kojeg pojedinca, uključujući i visokog predstavnika, nije omogućena niti Dejtonskim sporazumom, niti bilo kojom odlukom Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, a napose niti jednim ustavnim aktom u Bosni i Hercegovini. U Mišljenju Venecijanske komisije iz 2005. godine o položaju, nadležnostima i ulozi visokog predstavnika u BiH navedeno da nema mjesta jednostranom nametanju zakona i drugih pravnih akata od strane bilo kojeg pojedinca, uključujući i visokog predstavnika.

Ponavljam ovaj bazični stav kao papagaj, baš kao što na isti način ponavljam da ćemo ovaj stav istinski zabetonirati kad ga primjenimo i prema našim domaćim političarima, a ne samo prema strancima: jedan čovjek, koliko god misli da je važan, ne može sam da odlučuje o svemu. Kad se počnemo tako ponašati unutra, steći ćemo respekt spolja.

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno