ISPOVIJESTI OPORAVLJENIH OD KORONE: Razmišljali smo o danu kada ćemo ponovo vidjeti porodicu
Zbog simptoma koji se tokom infekcije virusom korona ispoljavaju i straha, jer se čovjek suočava sa nečim dosad nepoznatim i oku nevidljivim, borba sa virusom korona nije laka.
Sagovornici “Nezavisnih” svoja iskustva podijelili su sa čitaocima, uz poruku da poštuju preporuke nadležnih štabova, da slušaju savjete ljekara i da prate već prve simptome, a nevjernim Tomama poručuju da je virus stvaran i da paze sebe i druge.
Kažu da im je najteže padala razdvojenost od porodice tokom borbe, ali da im je ljubav od najmilijih i stručnost ljekara i medicinskog osoblja i te kako pomagala na putu pobjede nad kovidom.
DUŠAN DRLJAČA: Jedva sam čekao da ponovo vidim porodicu
Prijedorčanin Dušan Drljača (46), koji sa porodicom živi u Banjaluci, dobio je bitku sa virusom korona, a u ispovijesti za “Nezavisne” prisjeća se da je njegova borba sa kovidom počela za vaskršnje praznike ove godine, kada je prvi put i dobio temperaturu 39,8, koja je trajala deset dana sa blagim oscilacijama.
“Prije toga na nekoliko dana osjetio sam simptome zamora, neke čudne vreline u očima i konstantne pospanosti, što sam pripisivao umoru od posla. Dan nakon dobijanja temperature sam testiran, uradio sam RTG pluća, kao i određene nalaze koji su nesumnjivo pokazali da imam kovid. Primljen sam na kovid odjeljenje Infektivne klinike Univerzitetskog kliničkog centra RS, gdje je počelo moje liječenje”, ispričao je Drljača.
On je istakao da borba nije bila laka te da mu je noć sa 26. na 27. april posebno ostala urezana u pamćenje.
“U toj noći osjetio sam najveći strah i sanjao sam zelenu ravnu liniju na crnom ekranu aparata koji prati rad srca te zvuk otkucaja koji usporavaju i prelaze u jednoličan ton”, ispričao je Drljača.
Dušan je i u svom poslu borac. On se svakodnevno bori i daje podršku onkološkim pacijentima, jer već deset godina radi na UKC RS u Banjaluci u Centru za radioterapiju.
Drljača je prije toga radio 13 godina u Bolnici “Doktor Mladen Stojanović” u Prijedoru.
Kaže da su mu najveća podrška u borbi sa bolešću bili supruga i porodica. Ističe da svakako posebnu zahvalnost duguje medicinskom osoblju UKC-a u Banjaluci, za koje kaže da je bilo izuzetno požrtvovano i predano svom radu svakog trenutka.
“Ono što je moj stav, i ističem, samo moj stav, jeste da mjere koje preporučuje Republički štab treba sprovoditi, a mi kao građani treba da ih se pridržavamo. Neodgovornim ponašanjem možemo inficirati nekoga ko možda neće uspjeti da se izbori s ovom bolešću. Zamislite samo da je to neko vaš najmiliji”, kazao je Drljača.
Istakao je da je tokom boravka u bolnici stalno razmišljao o danu kada će ponovo vidjeti svoju porodicu.
SNJEŽANA NOVAKOVIĆ BURSAĆ: Vjerovala u medicinsko znanje, ali joj nije bilo svejedno
Medicinari u ovom kriznom periodu plove između nedovršenih naučnih istina, znamo da određene mjere daju rezultate, ali kolike i kakve, mi to još ne znamo, niti možemo u ovom trenutku da terapijske pristupe do kraja naučno verifikujemo, rekla je Snježana Novaković Bursać, specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije, koja je bila među prvim pacijentima oboljelim od kovida-19 u Banjaluci.
“Nas su u medicini učili da je početak liječenja jedan iskren i otvoren kontakt sa pacijentom, koji podrazumijeva slušanje i pregled. U ovom momentu to nije moguće. Čim vi ulazite u zdravstveni sistem uz odgovarajuće barijere, imate narušen odnos pacijenta i ljekara. To se može prevazići samo ogromnim strpljenjem i pronalaskom novih načina komunikacije i rada”, rekla je Novaković Bursaćeva za “Nezavisne”.
Koronu je, kako kaže, pobijedila u martu, na samom početku pandemije, te ističe da ono što je bilo karakteristično za one koji su se ovim virusom zarazili u tom početnom periodu jeste dominantan osjećaj straha.
“Iako sam se s tim nosila vjerujući u svoj imunitet i svoje medicinsko znanje, ne može da vam bude svejedno, jer se suočavate s nečim sa čim se ni medicina do današnjeg dana nije najbolje upoznala”, kazala je Novaković Bursaćeva.
U izolaciji u Studentskom centru Banjaluka, koji je tada bio karantin i gdje su tada boravili pacijenti oboljeli od kovida-19, provela je 15 dana, a navodi da joj je tada najteže palo razdvajanje od porodice.
“U želji da svoje prijatelje i poznanike upoznam sa mojim iskustvom sa virusom korona, jer kod nas, nažalost, u društvu, kada su u pitanju bolesti, vlada tabu, svoju sam priču ispričala u jednom video-klipu koji sam postavila na svoj lični Facebook profil. U tom trenutku mnogo je ljudi o kovid-19 oboljenju imalo sliku kao da je to nešto što automatski znači da ćete završiti na intenzivnoj njezi i na respiratoru”, navela je Novaković Bursaćeva.
Prema njenom mišljenju, u ovom kriznom periodu svima je potrebno malo više solidarnosti i iskrenosti.
“Mi smo skloni da unaprijed obezvređujemo i da tražimo prostor da nešto ne poštujemo, a smatram da nam je u ovom trenutku potrebno da bazično ispoštujemo preporuke. Virus ne može da opstane ako nije u disajnim organima nekoga od nas. Zbog toga smanjimo mogućnost prenosa virusa sa jednog na drugog pojedinca, u suprotnom će virus doći do nekoga po koga može biti fatalan”, zaključila je Novaković Bursaćeva.
(N.S/ Banjaluka.net)
PAO SA STUBA: U Stocu poginuo radnik iz Nevesinja, bio zaposlen u banjalučkoj firmi
