JELENA VUČIĆ: U fokusu izložbe mojih slika u Banskom dvoru je čudo majčinstva

Stvaranje života, svjetlost koja začećem nastaje u utrobi žene, njena tjelesna i duhovna veličina koja ide do kosmičkih srazmjera prikazana je u radovima mlade umjetnice Jelene Vučić koja je ženu stavila u srž izložbe “Između ljudskog i božanskog, vidljivog i skrivenog”, otvorene u Banskom dvoru.

Ženska utroba ovom postavkom predstavljena je i kao zvjezdano nebo, ali i kao pustoš, te kao vakuum kosmičkog crnila. Razvoj fetusa i trudnoće prikazan je na izložbi savremenim medijima poput animacije, video-radova, instalacija, crteža i slike.

O svemu tome za “Glas Srpske” govorila je Jelena Vučić koja je naglasila da bi izložba trebalo da približi šta je to između ljudskog i božanskog.

– Čudo koje se dešava u svakoj ženi dok je trudna je božansko, taj novi život koji nastaje unutar nje, a koji je oku skriven, to je ono što je između ljudskog i božanskog. Kroz sve radove kao lajtmotiv provlači se materica koja mijenja svoje instance. Htjela sam da matericu prikažem koristeći jezik biologije – objasnila je ona.

Kako je kazala, materinstvo, porođaj i trudnoća se često dešavaju, a da mi zapravo nismo svjesni kakvo je to čudo. Govoreći o ženama u savremenom društvu, istakla je da svaka žena ima pravo da odluči hoće li biti majka ili ne, ali da joj se čini da u savremenom dobu, u borbi za ravnopravnost, ignorisanjem materinstva ili željom da žene budu izjednačene sa muškarcima, žena zapravo iz svega ovoga gubi sebe.

– Bitno je da žena majčinstvo shvati kao čudo. Htjela sam da ovim radovima skrenem pažnju na to da trudnoća nije nešto obično, jer iako nosi puno izazova, ona nam otkriva veličanstvo prirode – zaključila je Vučićeva.

Život i smrt

Na zidovima je primjetna roze linija koja je simbol endometrijumskog zida, a kako nam je Vučićeva objasnila, željela je da ga razvije tako da on predstavlja tu tanku liniju koja prevodi iz duhovnog u tjelesno, iz nebića u biće. Dok teče i mijenja se, označava mjesto prolaska između dva svijeta.

– Postavlja pitanje je li rađanje neka vrsta umiranja, samim tim što prelazimo u organsko i materijalno, a ta materija posjeduje kraj i konačnost. Materica je to između. Prenatalni period je, po meni, nešto što je nedefinisano. Ne pripada potpuno ovom svijetu, ali ni onostranom – rekla je ona i dodala da se tom linijom postavlja pitanje da li ono što je s jedne strane zida pripada zemaljskom ili božanskom i obrnuto.

“Usud”

Ideju da sve polazi iz organskog, a završava u kosmičkom umjetnica je razradila kroz instalaciju “Usud”. Ova instalacija predstavlja porođajni kanal kojim dijete dolazi na svijet. Napravljena je od ribarskih mreža, a Vučićeva je kazala da je proces izrade trajao dugo.

– Žena se vezuje za vrijeme i za Veliku predilju, jer u njoj nastaje život i potrebno je vrijeme da taj život sazri i dođe na svijet. Ne mislim samo na odnos majke i djeteta, nego na to da žene posjeduju magiju koja je vezana za vrijeme, što vidimo u drevnim civilizacijama – kazala je ona.

Dok je stvarala izložbu, umjetnica se osvrtala na mitove i bajke, a kako nam je ispričala, svi ti simboli govore mnogo o nama jer su proizašli iz kolektivnog nesvjesnog, iz iskustva ljudi koji su živjeli davno prije nas.

– “Usud” je božanstvo u slovenskoj mitologiji kao i tri Parke iz rimske mitologije, ili tri Mojre iz grčke, Suđaje iz slovenske. Ispredanje njihovih niti je slično tkanju niti kojima sam gradila ovu instalaciju. Postoji ona prva Parka koja pusti nit, druga koja premjerava i treća koja siječe određujući dužinu života. “Usud” je mreža čvorova, a čvor kao kraj ili početak nečeg je opet poseban simbol – navela je Vučićeva.

Tama i svjetlost

Ono što privlači pažnju na ovoj postavci jeste “Zvjezdano nebo” i svjetlost lampica u mraku.

– U ovoj ambijentalnoj instalaciji osvanuće teza žene kao svesadržeće posude koja se ne vezuje samo za zemaljsko i tjelesno, već teži da se vine u nebesko i božansko. To je zvjezdano nebo koje svijetli u mraku, mikrokosmos i skriveno ove izložbe. Prisutna svjetlost u radu upućuje na život. Naime, tokom oplodnje dolazi do bljeska prilikom otpuštanja cinka i kada se desi ta svjetlost, iz nje se razvije život. Nema života bez svjetlosti. Tamo gdje nema svjetlosti neće se ni razviti plod. Analogno tome, pojedini “lebdeći uterusi” sijaju jače od drugih, ali i oni koji ne svijetle su takođe dio tog kosmosa – objasnila je Vučićeva.

“Uteroboros”

Riječ je o animaciji čiji je naziv nastao igrom riječi. Kako je kazala, naziv je došao od riječi uterus, što znači materica, i riječi uroboros – simbol zmije koja pokušavajući da sebi odgrize rep pravi beskonačan broj krugova i predstavlja vječnost i cjelovitost.

– “Uteroboros” je vječna materica iz koje se rađaju životi i ideje, polazište života. U većini radova je i zastupljena kružna forma, koja odgovara impulsima kosmosa, kružnim nebeskim tijelima, te nagovještava neprolaznost i beskonačnost – navela je Vučićeva.

“Partus”

Izložba se završava video-radom “Partus”, a to je latinski naziv koji označava početak kontrakcija, odnosno trenutak kad počinje porođaj.

– Ovaj rad bi mogao da objasni numinoznu žensku prirodu preobražaja tokom trudnoće i pretvaranja vode i krvi u mlijeko-magični način pripreme ženinog tijela za novi život – dodala je Vučićeva, prenosoi Glas Srpske.

(SB)