Klackali se vozom kroz Indiju, u slast pojeli čokoladu iz Fukušime

Putovanja, protkana avanturama, način su života bicikliste, alpiniste, eko aktiviste i druge za mlade Banjalučane otvorenog duha, koji tvrde da za krstarenje svijetom nije neophodan pun novčanik, ni zlatna viza kartica. Od novca je važnija radoznalost i spremnost na izazove.

Alpinisti Miroslav Trivić i Miroslav Bundalo, skijašica i rafterka Mirna Vujanović, eko aktivistkinja Nataša Crnković, te biciklista, fotograf i dizjaner Boris Čikić, podijelili su sa čitaocima „EuroBlica“ neke od svojih najzanimljivijih doživljaja sa dalekih putovanja.

Čokolada iz Fukušime i sarma na Aljasci

Miroslav Trivić i Miroslav Bundalo, riješeni da se popnu na sedam najviših vrhova sedam kontinenata, već su osvojili tri: afrički Kilimandžaro, evropski Elbrus, te američke vrhove Akonkagvu i Denali – MekKinli.

Nakon uspona na Akonkagvu, 2014. su na 7.000 metara visine upoznali iscrpljenog japanskog kolegu Juna Igarašija. Pomogli su mu i tako je rođeno neobično prijateljstvo.

Iako niko od njih nije znao dovoljno dobro engleski, niti bilo koji drugi jezik na kome bi se mogli sporazumevati, Banjalučani i Japanac su zajedno prokrstarili Južnu Ameriku, spustivši se sve do Patagonije. Spavali su pod šatorima i dijelili hranu.

– Jun nam je poklonio čokoladu iz ozračene Fukušime, koju smo u slast pojeli – priča Trivić.

Na sjeveru Amerike, na Aljasci, doživjeli su sasvim drugačije gastro iskustvo. Tragajući za jeftinim ručkom, u jednoj italijanskoj piceriji upoznali su Ulbera Feratija, Makedonca koji odavno živi na Aljasci, ali nije zaboravio srpski jezik i Jugoslaviju.

– Odveo nas je kući, upoznao sa porodicom i počastio domaćom hranom. Bilo je i sarme – priča Miroslav.

Divlje rijeke i bujna priroda Kostarike

Mirna Vujanović, kajakašica, planinarka, trener skijanja i paraglajderka, zaposlena je u jednom banjalučkom pet šopu, ali uvijek nađe vremena za putovanja i sport: od skijanja u austrijskim Alpima do pohoda na Karpate i rafting na rijekama od Afrike do Južne Amerike.

– Mnogo sam lijepih trenutaka doživjela, a najuzbudljivije je bilo u Kostarici, gdje sam se takmičila na svjetskom prvenstvu u raftingu. Očarala su me divlje reke, nacionalni parkovi i priroda, koju u u ovoj zemlji čuvaju kao najveće blago – kaže Mirna.

Manjača ljepša od bajkovitih gradova Holandije

Boris Čikić je biciklista rekorder, koji je za jedan dan na biciklu prešao 400 kilometara od Banjaluke do Beograda. Ali, to nije sve.

Boris je sa drugarima Tihomirom i Miodragom Dakićem biciklom temeljito prokrstario Balkanom i upoznao skoro cijelu Evropu. Impresivna je bila njihova tura od Berlina do Amsterdama. Za 35 dana trojica biciklista prešli su oko 700 kilometara, upoznajući njemačke i holandske gradove i krajolike i odlično se zabavljajući, uz minimalne troškove. Boris kaže da je na toj turi potrošio samo 300 evra.

Ipak, naviše voli svoj zavičaj i krstarenja Vlašićem i Manjačom.

– Tužno je što hiljade Banjalučana prođe vijek, a da ne odu ni u šumu, ni na planinu, ni na jezero, vodopad ili izvor rijeke. A sve to imamo na dohvat ruke, u krugu od 50 kilometara – kaže Boris.

Sa slomljenom nogom biciklom kroz San Francisko

Nakon što je sa Miroslavom Trivićem na juriš osvojio jednu od najsurovijih planina sveta, 6.194 visok Denali – MekKinli, bez ijedne ogrebotine, Miroslav Bundalo je u ljeto prošle godine slomio nogu u San Francisku. Nagazio je na veliku petardu na proslavi Dana nezavisnosti SAD, 4. jula, i eksplozija mu je smrvila petu.

– Ipak sam posjetio Golden gejt. Drugar mi je iznajmio bicikl, pa sam vozeći jednom nogom obišao znamenitosti San Franciska – ispričao je Bundalo.

Ljeto u decembru i soba za tri marke

Nataša Crnković, mlada banjalučka eko liderka, nedavno se vratila sa juga Sumatre, gdje je bila svjetskom kongresu ekologa. Početkom decembra uživala je u indonežanskom suncu i pogledu na plaže pune kupača.

Zahvaljujući eko aktivizmu i međunarodnim razmjenama studenata i mladih stručnjaka, Nataša je proputovala skoro cijelu Evropu. Kultnim Orijent ekspresom putovala je od Beograda do Istanbula i natrag za svega 50 evra, a preko međunarodne organizacije za razmjenu mladih IAESTE boravila je tri mjeseca u Indiji, posjetila je čuveni Tadž Mahal i drevni grad Varanasi na Gangu, u koji hiljade Indusa dolaze da umru.

– Viđala sam prljave sirotinjske naseobine uz mirisne prebogate parkove i palate, divlju prirodu pored pitomih sela. Ipak, najfascinantnija je dobrota ljudi; spremni su da i posljednji teško zarađeni zalogaj podijele sa nepoznatim prolaznikom – priča Nataša.

Posebna priča su indijski vozovi i hoteli, pretrpani, bučni i ne baš čisti, ali nevjerovatno jeftini.

– Karta od Delhija do Mumbaja, na relaciji od 1.150 kilometara, košta oko 15 maraka, a za tri do četiri marke u Indiji možete iznajmiti dvokrevetnu sobu. Naravno, ako ste spremni na izazove – kaže Nataša.

(euroblic)

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno