Vijesti 14.06.2026.

Na poslu zovne i majka, da vidi jesam li živ: Zašto je Banjalučanin Kristijan odlučio da bude vatrogasac

ČITANJE: 4 minute

Još kao dijete maštao sam da postanem vatrogasac, da bar malo pokušam da spasem ovaj svijet, kaže za BL portal mladi Kristijan Tamburić, koji je zaposlen u Vatrogasno-spasilačkoj brigadi Banjaluka.

Spasti nekoga, biti hrabar i human, zapravo su riječi koje opisuju posao vatrogasca, vjeruje Kristijan, koji se nakon dvije godine u ovom teškom poslu odlično snalazi.

“Nije me privukla uniforma, već odgovornost i činjenica da, ako sam dio vatrogasaca, nekom mogu pomoći, pa i spasiti život. U ove dvije godine imao sam zahtjevnih intervencija koje su me mnogo čemu naučile”, priča Kristijan.

Prva veća intervencija završila se tragično

Sjeća se i prve veće intervencije koja se, nažalost, završila tragično. Sa kolegama je krenuo da spase stariju ženu iz automobila nakon teške nesreće, ali je ona, uprkos svim naporima, podlegla povredama.

“Zatekli smo je živu, težak udes, zarobljena u automobilu, uspjeli da je prebacimo u sanitetsko vozilo, ali je, nažalost, preminula. Nije lako, ostane ta knedla u grlu, ali opet znaš da si zajedno sa timom, kao i sa službama Hitne pomoći i policije učinio sve da pomogneš. Nekad neke priče i nemaju srećan kraj”, objašnjava Kristijan.

Dodaje da mu ovo nije prvi posao u životu, jer je prije toga godinama radio u poznatoj kompaniji za zaštitu imovine i lica.

A onda je ugledao konkurs Vatrogasno-spasilačke brigade Banjaluka, kojoj su trebale nove, mlade snage. Nije se dvoumio.

“Ovaj posao se ne može raditi samo zbog novca”

Kristijan će za sebe reći da je vatrogasac i kada nije na poslu. To, kako kaže, sve mlade vatrogasce u Banjaluci uči komandant brigade Miroslav Malinić.

“Ovaj posao se ne može raditi samo zbog novca, ovo moraš da voliš. Ko vama može platiti da idete tamo gdje niko drugi ne bi išao, spasavate tuđu imovinu i živote. Nekad me na poslu zna pozvati i majka, samo da provjeri jesam li živ i zdrav. Svaka intervencija nosi određenu težinu, bez odličnog tima ništa se ne može uraditi, a ja upravo sa takvim ljudima i radim”, ističe Kristijan.

Broj 123 nije šala

Nažalost, često svjedoči da ima i onih nemarnih građana koji telefonski broj 123 okrenu ne zato što im treba pomoć, već iz želje da se zabave ili potraže osobu za razgovor.

“Vatrogascu je u brigadi ‘amin’ telefonista, to je spasilac koji preuzima pozive i usmjerava timove na intervencije. Međutim, svakodnevno smo izloženi pozivima koji bespotrebno zadržavaju liniju nekome ko je zaista ugrožen. Bude tu poziva od ‘alo, alo, gori pile u rerni’, do onih ljudi koji su, nažalost, usamljeni ili bolesni i traže čašicu razgovora”, priča Kristijan i podsjeća da broj 123 nije šala.

Vatrogasci nisu tu samo kada gori

Biti vatrogasac ne znači samo gašenje požara i spasavanje ljudskih života. Kristijan je učestvovao i u intervencijama u zaglavljenim liftovima, spasavanju životinja i uklanjanju oborenih stabala sa puteva.

“Mi smo tu i kada se nešto lijepo dešava, pa kada su zimski praznici znamo i da asistiramo Djeda Mrazu. Djeca nas vole, pa se uvijek trudimo da ih ugostimo u brigadi i pokažemo šta mi to radimo. Tokom jedne posjete dječak nas je upitao šta čekamo, što ne gasimo vatru koje tada, na sreću, u gradu nije ni bilo. Nije rijetkost da nas posjete i građani kojima smo spasili dom ili čak život. Ovaj posao je ispunjen zahvalnošću”, kroz osmijeh priča Kristijan.

“Kroz ovaj posao sam postao bolji čovjek”

Poziv vatrogasca zahtijeva disciplinu, tako da Kristijan nije mladić kojeg ćete često vidjeti u kasnim večernjim časovima u kafanama. Svaki slobodan trenutak koristi za vježbanje, a trenutke mira pronalazi i u manastirima.

“Posao vatrogasca jeste stresan, samo kad pogledate nekadašnje kolege od čega su i kako obolijevali bude vam sve jasno. Zato mi prija da svoj trenutak mira pronađem u nečemu mirnijem i lijepom. Kroz ovaj posao sam nekako postao bolji čovjek, ali i nešto emotivniji nego ranije. Naravno, niko od vatrogasaca to na terenu neće pokazati, ali nagledamo se mi svega. Bilo je i situacija gdje su nas sekunde dijelile da i sami budemo žrtve vatre”, kaže Kristijan.

Ljeto donosi veći rizik od požara

S prvim toplijim danima u Banjaluci se povećava i broj požara, pa Kristijan apeluje na sve građane da budu odgovorni.

“Najčešći razlozi su više boravka i radova u prirodi, pa se pali vatra koja se lako može proširiti i ugroziti imovinu i ljude. Takođe, nerijetko se ljeti vozi brže, pa su česte i saobraćajne nezgode. Brojna dešavanja u Banjaluci zahtijevaju naše prisustvo”, zaključuje Kristijan dok se sprema za polazak na još jedno dežurstvo.