NATAŠA DRAKULIĆ, SCENARISTA: Film “Dara iz Jasenovca” u januaru će imati premijeru i u SAD

Dok se još uvijek čekuja premijera filma “Dara iz Jasenovca”, reditelja Predraga Gage Antonijevića i scenaristkinje Nataše Drakulić, stigla je vijest da je pravo na prikazivanje ovog značajnog ostvarenja otkupila američka kompanija “101 Studios”.

– Izvršni direktor te uspješne kompanije Dejvid Glaser, čovjek impresivne radne biografije, pogledao je film i on je ostavio veliki utisak na njega. Mnogo nam je drago što će on biti naš američki distributer, a zahvaljujući njegovom ugovoru sa “Univerzalom”, imaćemo i svjetsku distribuciju – priča za Blic Nataša Drakulić.

Znači li to da će američka premijera biti prije beogradske?

– Američka premijera se očekuje u januaru. Beogradsku smo od zakazane 22. oktobra ove godine, pomjerili na godišnjicu proboja jasenovačkih logoraša, 22. aprila sljedeće godine. Možda se desi i ranije ukoliko epidemiološka situacija u zemlji bude stabilizovana. Veliki je ovo film i niko od nas ne bi volio da tada ne bude prisutna većina članova ekipe, a posebno mislim na djecu i glumce iz Republike Srpske, koji su izuzetni. Među njima nema nikog a da nije imao porodično nekog ko je bio u Jasenovcu i to je velika tuga, ali zato je ono što su dali ovom filmu svojim rolama – neprocjenjivo. Film trenutno igra tamo gdje je srce Srbije – u Gračanici. Žao mi je što nisam tamo.

Šta konkretno ova distribucija znači za srpsku kinematografiju?

– Najvažnije je da ovaj film vidi što više ljudi na svijetu, da sazna da su ustaše jedine imale logore za djecu i kroz šta su ta djeca prolazila. Ovaj film posvećen je svim žrtvama Jasenovca.

Kakav je film, s obzirom na to da je tako teška tema i kako mislite da će to publika doživjeti?

– Nije ovo lak film, pun je bola i neprebola, ne možete da ne zaplačete, a onda samo pomislite da je to ipak samo film, a da je realnost logoraša bila još jezivija. I to je ono najstrašnije.

Smatrate li da će film napokon otvoriti neka pitanja i dati tražene odgovore koji se decenijama guraju pod tepih?

– Hoće sigurno, ali mi smo spremni na to. Trebalo je mnogo hrabrosti ući u sve ovo uprkos napadima sa mnogih strana, one sa hrvatske strane smo očekivali i očekujemo, ali ima i ovde onih kojima ovakav film, nažalost, ne odgovara. Naročito su agresivni ovih dana u vezi sa našom prijavom za izbor srpskog kandidata za Oskara. Pretpostavljam da moraju da opravdaju novac dobijen za svoje filmove na fondovima u regionu. Ne razumijem kako se Boga ne boje oni koji ne priznaju tu surovu tragediju i sve žrtve. Jedan od preživjelih logoraša, danas, nažalost, i on pokojni, mi je rekao: “Preživio sam, sagradio novi život ne znam kako, ali puno puta sam se pokajao što sam preživio jer imam utisak da nikome nije stalo da se zna o onom što je tamo bilo”. E, to najviše boli.

Šta vam je u stvaranju ovog filma najteže palo?

– Najteže je padalo to što znate da se sve to dešavalo i u realnosti i da je bilo i mnogo strašnije. Bilo je teško snimanje, potresno za sve ispred i iza kamere, ali znali smo da radimo nešto uzvišeno. I za koga radimo – za nezaborav svih jasenovačkih žrtava.

Smatrate li da će prikazivanje filma bar donekle ispraviti nepravdu koja je prisutna već decenijama?

– Vjerujem da hoće. I nadam se da ovo neće biti jedini film na ovu temu jer smo to dužni kricima jasenovačkih žrtava. Oni još odjekuju iako su decenije prošle. Traže svoj mir.

Uspomena na prabaku

Prvi igrani film na temu logora Jasenovac, sniman na osnovu autentičnih svjedočanstava preživjelih logoraša, osvrće se na 1942. godinu, kada poslije velike ustaško njemačke ofanzive na Kozari lokalno stanovništvo masovno završava u koncentracionim logorima.

Među njima je i dvanaestogodišnja Dara sa svojom majkom i dva brata. U ovoj ratnoj drami glavnu ulogu, djevojčicu Daru, tumači Biljana Čekić (11), a osim nje, igraju i Marko Janketić, Vuk Kostić, Radoslav Milenković, Igor Đorđević, Zlatan Vidović, Jovo Maksić, Nataša Ninković… I sama scenaristkinja se pojavljuje u filmu “Dara iz Jasenovca”.

– To je vrlo mala, ali meni lično važna uloga jer je uspomena na moju prabaku – naglašava Nataša u razgovoru za Blic.

(SB/Banjaluka.net)