Naučnici: Njujork tone pod težinom svojih meganebodera

Njujork je, čini se, pretežak za svoje dobro i brzo tone, a nova naučna istraživanja otkrivaju da je razlog za takav razvoj događaja načelo ”veće je bolje” tamošnje građevinske industrije.

Naučni tim iz Geološkog instituta SAD i Univerziteta Rhode Island otkrio je da težina divovskih gradskih nebodera uzrokuje da pet gradskih kvartova Njujorka tone jedan do dva milimetra godišnje.

Navedeni tim analizirao je težinu 1.084.954 zgrade, uključujući više od 6.000 nebodera, od kojih je njih 247 viših od 45 metara. Problem je dvojak – dok ti neboderi guraju njujorško tlo ispod sebe sve bliže i bliže nivou mora, klimatske promjene podižu okean da ih dočeka.

Nekoliko navedenih milimetara godišnje možda ne zvuči katastrofalno, ali neki dijelovi Njujorka ipak tonu puno brže te drže korak s najvećim poznatim brzinama pomicanja Zemaljskih tektonskih ploča.

Može biti i još gore

Stanje se može pogoršati zbog oluje. Očito smo imali neke događaje u Njujorku s uraganima, rekao je za Daily Mail geolog i koautor studije Tom Parsons iz Američkog geološkog instituta, prenosi Dnevnik.hr. Dodao je da će problem tonjenja i rastućih okeanskih plima u budućnosti Njujork izložiti većem riziku od poplava usljed razornih uragana, poput uragana Ida i Sandy.

Odatle dolazi velik dio rizika od poplave. Nije nužno da će ostrvo biti potpuno potopljen, barem ne u skorije vrijeme. Ali kada imate ove ekstremne događaje, možete početi viđati poplave, ističe Parsons.

Naučnici priznaju da vjerovatno i potcjenjuju opasnost

Autori nove studije kažu da zapravo vjerovatno potcjenjuju ozbiljnost situacije jer njihova istraživanja nisu uzela u obzir teret drugih teških struktura, poput saobraćajnica, betonskih trotoara, željeznice ili ostatka infrastrukture Njujorka.

Naučnici su u studiji vezanoj za Njujork prvo izračunali ukupnu masu više od milion zgrada u gradu te došli do brojke od 764 milijarde kilograma. Ispitujući svu tu težinu, raspoređenu preko mreže kvadrata veličine 100×100 metara, uspjeli su je pretvoriti u jasnu mjeru sile prema dolje, koja pritišće kamenu podlogu ispod grada.

Nakon toga su uporedili svoje izračune sa satelitskim slikama koje mogu izmjeriti promjene u visini kopnene površine, mapirajući ta očitanja preko svojih procjena za cijeli grad, kako bi svoj model provjerili s podacima iz stvarnog svijeta.

Naučnici su dodali da postoji i još jedan faktor koji bi mogao još više pogoršati problem, a to je isušivanje i pumpanje podzemne vode, što bi u suštini moglo pomoći pritisku koji se spušta iz zgrada u zbijanju zemlje i kamena ispod grada.

Svrha je rada podići svijest da bi svaka dodatna visoka zgrada mogla pridonijeti budućem riziku od poplava, poručio je na kraju Parsons.