Ne čekajte da alkoholičar dotakne dno! Banjalučki stručnjaci objasnili kako pomoći onome ko odbija liječenje
Od jedne čašice, tek da se nazdravi ili ne „obruka“ u društvu, do ogromnog problema koji može da razori porodicu. Upravo to je alkoholizam, upozoravaju stručnjaci koji za BL portal svjedoče da se sve češće susreću sa mladim ljudima koji već u ranim dvadesetim razviju ozbiljnu zavisnost, a prve kontakte sa alkoholom imaju još kao osnovci.
Za porodice, međutim, najveći izazov često nije sama bolest, već činjenica da osoba odbija da prizna da problem postoji. Mjesecima, pa i godinama, roditelji, supružnici i djeca pokušavaju razgovorima, molbama ili prijetnjama da promijene situaciju, nadajući se da će zavisnik sam shvatiti da mu je potrebna pomoć.
Upravo to čekanje, upozoravaju stručnjaci, može biti jedna od najvećih grešaka.
Alkohol sve ranije ulazi u život mladih
Banjalučki psihijatar i psihoterapeut dr Tatjana Maglov za BL portal kaže da se posljednjih godina bilježi zabrinjavajući trend sve ranijeg konzumiranja alkohola.
Takav trend, objašnjava ona, nije posljedica samo radoznalosti mladih. Alkohol je lako dostupan, društveno prihvaćen i često sastavni dio porodičnih okupljanja, proslava i izlazaka, zbog čega mladi stiču utisak da je riječ o bezazlenoj navici.
Posljedice, međutim, mogu biti dugoročne. Alkohol utiče na razvoj mozga, sposobnost donošenja odluka, školovanje, porodične odnose i mentalno zdravlje, a kod dijela mladih prerasta u zavisnost mnogo ranije nego što se to donedavno smatralo uobičajenim.
Zašto većina zavisnika ne želi pomoć?
Jedna od osnovnih karakteristika alkoholizma jeste poricanje bolesti.
Osoba koja razvije zavisnost često vjeruje da pije „kao i svi drugi“, da u svakom trenutku može prestati ili da su reakcije porodice pretjerane. Upravo zbog toga beskrajne rasprave i pokušaji dokazivanja da problem postoji najčešće ne daju rezultat.
Umjesto da se usredsrede na ubjeđivanje, stručnjaci savjetuju porodicama da promijene način na koji reaguju na zavisnost jer je, veoma često, između podrške i neke vrste saučesništva linija veoma tanka.
Drugim riječima, pomoći ne znači uklanjati posljedice alkoholizma. Naprotiv, porodica treba jasno da pokaže da više neće podržavati ponašanje koje održava zavisnost.
Šta kada alkoholičar odbija liječenje?
To je pitanje koje stručnjaci, kako kažu, najčešće čuju od porodica. Odgovor nije jednostavan, ali je jasan – odraslu osobu nije moguće natjerati da prihvati liječenje samo razgovorima.
Zbog toga se, kako objašnjava dr Maglov, nastoji razviti takozvana sekundarna motivacija. To znači postavljanje jasnih granica i posljedica kako bi zavisnik shvatio da dosadašnji način života više neće imati podršku porodice.
Tek kada uđe u sistem liječenja moguće je raditi na razvoju unutrašnje motivacije, koja predstavlja osnovu trajnog oporavka.
Kome se porodica može obratiti?
U Banjaluci liječenje započinje u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja pri Domu zdravlja. Pacijenti se najčešće upućuju preko porodičnog ljekara, ali pregled je moguće obaviti i na lični zahtjev, uz plaćanje prema važećem cjenovniku.
Sa pacijentom radi multidisciplinarni tim koji čine psihijatar, psiholog i socijalni radnik. Ukoliko procijene da je potrebno bolničko liječenje, pacijent se upućuje na Kliniku za psihijatriju Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske.
Iz Centra naglašavaju da su svi podaci o pacijentima i njihovim porodicama zaštićeni u skladu sa zakonom i pravilima medicinske struke.
Ipak, ni dolazak u zdravstvenu ustanovu ne znači da će osoba odmah prihvatiti liječenje. Zbog toga stručni tim kroz motivacione razgovore pokušava razviti svijest o bolesti i podstaći pacijenta da dobrovoljno prihvati terapiju, jer upravo takav pristup daje najbolje rezultate.
S druge strane, postoje situacije u kojima zakon predviđa i prinudno zadržavanje.
Šta može Centar za savjetovanje, prevenciju i oporavak od zavisnosti?
Nakon izlaska iz bolnice, pacijenti se uključuju u rad Centra za savjetovanje, prevenciju i oporavak od zavisnosti (CSPOZ), gdje nastavljaju dugoročnu rehabilitaciju.
Prvi kontakt sa Centrom najčešće počinje pozivom na SOS telefon 064/433-5555, putem kojeg pacijenti i članovi njihovih porodica mogu dobiti informacije o mogućnostima liječenja i narednim koracima.
Iz CSPOZ-a pojašnjavaju da problem nije riješen čim osoba prestane da pije, jer alkoholizam nije navika koja nestaje nakon nekoliko sedmica apstinencije, već hronična bolest koja se lako može vratiti. Zbog toga, kako kažu u CSPOZ-u, tretman traje od tri do pet godina.
U tom periodu pacijenti uče kako da prepoznaju situacije koje mogu dovesti do recidiva, mijenjaju svakodnevne navike i postepeno grade stabilan život bez alkohola. U tome im pomažu i redovni, sedmični sastanci.
Tokom terapije i članovi porodice uče kako da pruže podršku bez opravdavanja i prikrivanja problema, kako da prepoznaju prve znakove krize i na koji način da reaguju ako se pojavi rizik od povratka alkoholu.
U Centru pojašnjavaju da njihovo prisustvo nije uslov da bi pacijent bio uključen u program, ali iskustvo pokazuje da porodice koje aktivno učestvuju u liječenju značajno povećavaju šanse za dugoročnu apstinenciju.
Recidiv nije „smak svijeta“
Povratak alkoholu jedna je od situacija koje porodice najteže podnose. Mnogi ga doživljavaju kao dokaz da je sav trud bio uzaludan, ali stručnjaci upozoravaju da to nije tačno.
Šta porodica može da uradi odmah?
Uprkos činjenici da je prvi korak najteži, odnosno da odraslu osobu ne možete na silu odvesti na liječenje, iz Centra savjetuju nekoliko koraka koje porodica za početak može napraviti:
- ne opravdavati niti prikrivati posljedice pijenja;
- ne davati novac koji će biti potrošen na alkohol;
- jasno postaviti granice i dosljedno ih poštovati;
- potražiti stručnu pomoć i kada zavisnik odbija razgovor;
- odmah reagovati ako osoba zbog alkoholizma ugrožava sebe ili druge.
Ne čekajte da alkoholičar dotakne dno! Banjalučki stručnjaci objasnili kako pomoći onome ko odbija liječenje
U fokusu Banjaluka, Kneževo i Kozarska Dubica: Protivgradne rakete lete od rane zore
