„NIJEDAN RADNIK NIJE POGINUO ZATO ŠTO JE BIO PIJAN“ Sindikalka održala lekciju političarima i poslodavcima

Prvi maj i ove godine su radnici u Republici Srpskoj  dočekali sa malim platama, lošim uslovima rada i bez trenda koji ukazuje da bi se to moglo promijeniti, upozorava Dragana Vrabičić, predsjednica Sindikata građevinarstva i komunalne djelatnosti RS. 

– Građevinci su Praznik rada dočekali bez kolektivnog ugovora, a u komunalnoj djelatnosti socijalni dijalog je prekinut već godinu dana. Situacija je slična za 90 odsto radnika u svim djelatnostima. Onih preostalih deset odsto i nisu radnici, nego neka viša klasa – kaže Vrabičićeva.

Na građevinama poginulo 11 radnika

– Nažalost, lani smo imali osam smrtnih slučajeva na građevinama, ove godine već tri, a sezona još nije ni počela. Nijedan od njih nije stradao zato što je bio pijan, niti zato što je uradio nešto pogrešno. Oni su izginuli jer su bili premoreni i primorani da rade bez odgovarajuće zaštite – kaže Dragana Vrabičić za Srpskainfo.

Dodaje da se Zakon o radu ne poštuje, jer ljudi na građevinama rade od jutra do mraka, danima i mjesecima bez odmora. Zbog umora im, tvrdi, pada koncentracija i onda se dešavaju nesreće.

– Ni Zakon o zaštiti na radu se ne poštuje, poslodavci ne čuvaju radnike, nisu zaštićeni objekti na kojima građevinci rade, nisu ograđene skele, građevinci rade na visini bez zaštitnih mreža. Ne svodi se zaštita samo na šlem, šlem ne može pomoći radniku, koji padne sa skele – poručuje predsjednica Sindikata građevinara RS.

Da li je bolje izgubiti posao ili glavu

– Neki kažu „nemojte pristajati na sve, bolje je izgubiti glavu nego posao,“ i ja bih se u principu složila sa takvim stavom, ali stavovi su jedno, a život drugo. Ljudi naprosto moraju raditi, čak i neprijavljeni i za minimalac, da bi prehranili porodice. Treba izvršiti pritisak na poslodavce, da zaštite ljudske živote, da konačno shvate da je njima u interesu da imaju zdrave, odmorne i zadovoljne radnike – kaže Vrabičićeva.

Problem je, dodaje, i to što radnici nisu sindikalizovani. U oblasti građevinarstva u RS u samo 15 preduzeća djeluju sindikalne organizacije.

– U gađevinskim firmama, gdje je formiran sindikat, a to su velike i ozbiljne firme, nesreće na poslu se nisu dešavale, jer su radnička prava, u svakom pogledu, bolje zaštićena – tvrdi Vrabičićeva.

Ako ti nećeš, ima ko hoće!

Ona dodaje da je u RS dostojantven rad prava retkost, jer su radnici, koji pošteno zarađuju svoje plate,  zbog uslova rada i odnosa poslodavca i države prema njima,  dovedeni u situaciju da im je dostojanstvo ugroženo.

– I danas poslodavci kažu radnicima: “Radi kako ti ja kažem, ako nećeš, ima ko hoće”. Najgore je što to više nije tačno. Nema više radnika, ali poslodavci i dalje ponavljaju svoju mantru. Ostaće bez radne snage, a neće shvatiti da radnici njima  stvaraju kapital, da bez dostojanstvenog rada nema ni njihovog kapitala. Moraju zaštiti, nagraditi i poštovati onog ko im stvara taj kapital. Normalno je da radnici rade osam sati, osim ako je stanje vanredno, da praznike provode sa svojim porodicama, a da oni koji rade za praznik primaju duple dnevnice. Normalno je da ljudi bez stresa odlaze na posao i da na radnom mjestu budu kreativni i produktivni. Ovo u čemu danas živimo nije normalno – ocjenjuje Dragana Vrabičić.

Kad 15 radnika pravi zgradu od 10 spratova

Kada je u pitanju rad na crno, koji je rak rana u građevinarstvu, Vrabičićeva ocjenjuje da su stvari ponekad toliko očigledne, da nije lako praviti se nevješt.

– Ako jedno građevinsko preduzeće gradi zgradu od deset spratova, a ima prijavljenih 15 radnika, nije teško uočiti u čemu se tu radi. Pitam se samo kako oni sa tako malim brojem zaposlenih „pokriju” sve pozicije, od kopača do ineženjera, a da kontrolni organi ne primjete da tu nešto ne štima – kaže Vrabičićeva.

Za epidemiju rada na crno odgovorna je, tvrdi,  država, koja to toleriše. Istovremeno, ta ista država gubi poreze i doprinose, i stiče nezadovoljne građane – radnike, koji su zakinuti i koji ne mogu mirno čekati starost, jer radom na crno ne mogu zaraditi penziju.

– Zašto se to toleriše i zašto se inspekcijske kontrole unapred najavljuju? Zato što su političke stranke zarobile sve u ovoj zemlji pa i područje rada, kategorična je predsjednica Sindikata građevinara RS.

Dodaje da ima i odličnih poslodavaca, koji izmiruju sve obaveze, i da bi bilo nepravednpo reći da su svi isti.

– Ipak, veliki broj njih je u sprezi sa politikom i tako funcioniše i rad na crno, ne samo u građevinarstvu, nego i u ugostiteljstvu,  turizmu i trgovini. U svim ovim oblastima naročito su ugroženi sezonski radnici – kaže Vrabičićeva.

Rješenje za rad na crno su, tvrdi,  veća ovlaštenja inspekcije, ali i veća osvještenost radnika, za šta se trebaju pobrinuti sindikati.

– Inspektore treba platiti kako dolikuje, a Poreska uprava treba da češlja obveznike, jer ima očiglednih situacija, gdje nije teško zaključiti da ljudi rade na crno. Naravno i radnike treba osvjestiti da ne pristaju da rade na crno i da ne pristaju da dio plate primaju u koverti, jer je i to rad na crno – zaključuje Dragana Vrabičić.

Dajte ljudima da imaju šta jesti i gdje se liječiti!

– Odlazak radnika je najtužniji problem, ali nije veliko umeće naći rešenje za to. Treba povećati plate, popraviti uslove rada, dati ljudima mogućnost da školuju decu i da imaju šta da jedu i gde da se liječe. Međutim, nisam vidjela da se poslodavci, pa ni država, baš trude da im to obezbijede i tako ih zadrže – kaže Vrabičićićeva.

Dodaje da radnici odlaze u inostranstvo i zbog socijalne i društvene nesigurnosti i zato da bi zaradili solidnijie penzije, što je u RS, zbog rada na crno, nemoguće.

– Decenijama poslodavci štede samo na radnicima, a političke elite žive na račun radnika. Sad je to došlo na naplatu – zaključuje predsjednica Sindikata građevinarstva i komunalnih djelatnosti RS.

(Srpskainfo)