(O)poziv upomoć
Nezadovoljstvo naroda gradonačelnikom Banjaluke je ogromno, veliki broj građana traži njegov opoziv, jer ako nastavi ovako da vodi grad potpuno će ga upropastiti. Gradska organizacija SNSD nikad jača, a Stanivuković nikad slabiji.
PIŠE: Aleksandar Stojanović
Ovo su, ukratko, poruke predsjednika Gradskog odbora SNSD Banjaluka Vlade Đajića u posljednje vrijeme, a pogotovo posljednjih dana. Ipak, umjesto opoziva pokrenuta je peticija s kojom, čini se, Đajić želi da se sakrije iza naroda pošto od stranke, a ni od koalicionih partnera nema potrebnu podršku za ovu avanturu.
Sigurno da se može pričati o Stanivukovićevom mandatu, da se mnogi koji su za njega glasali osjećaju izdanim, da je bilo mnogo diskutabilnih poteza, ali pravo pitanje je zašto se u Skupštini grada ne pokrene opoziv kad SNSD ima komotnu većinu za takav potez. Ne trebaju potpisi naroda, nego minimum 16 ruku u Skupštini, a oni ih imaju više. Tako, iz ovog ugla djeluje da je ova peticija više poziv za pomoć Đajiću u okviru njegove stranke.
Koliko god je mandat Stanivukovića podložan kritici, makar podjednako je diskutabilan i mandat Vlade Đajića na čelu najvećeg odbora najveće stranke u Republici Srpskoj. U prilog tome govore i kritike istaknutih pojedinaca iz tog odbora, koje su sad već javne. I ne bi se Đajić zbog njih ni počešao da nije svjestan da iz svake te kritike progovaraju Milorad Dodik i Željka Cvijanović.
Postoje i oni glasovi o simbiozi, a oni se ne mogu ignorisati kad se uzme u obzir da su odbornici SNSD-a glasali za poskupljenje vode, finansiranje dvorane za Srpska open, kreditna zaduženja… Nekad iz više, nekad uz manje, a nekad bez pompe. I ovdje treba postaviti pitanje zbog čega ste za sve glasali, ako mislite da su sve te odluke loše? Samo da ova peticija ne završi kao oni protesti zbog poskupljenja parkinga kada su odlučno tvrdili da do toga neće doći, a parking je od ove sedmice skuplji. I nema protesta. Samo i da ta peticija ne bude mrtvo slovo na papiru.
Postoje i oni koji tvrde da je došlo do cijepanja u SNSD-u. A uzdanje u to da Dodik ne drži situaciju pod kontrolom u sopstvenoj stranci i da iz svega neće izvući političku korist za sebe i stranku bio bi odraz potpune političke naivnosti i nepismenosti. Njegov današnji komentar da odluku o opozivu nisu donijeli organi stranke nije spašavanje Stanivukovića, već više omča oko vrata. Dodatno je podgrijao priču o simbiozi koja šteti samo Stanivukoviću, a Đajiću je između redova poručio da se i on i paralelne strukture koje pravi u GrO Banjaluka smire i da ne mogu tako preuzeti stranku.
Bilo kako bilo, uz sve analize, može se zaključiti da je pitanje opoziva u svakom slučaju osuđeno na propast. Ako do njega ne dođe, biće to samo još jedna u nizu predstava. A u slučaju da do opoziva dođe, on neće proći. Najprije zbog toga što je pitanje opoziva mnogo komplikovanije od izbora za savjet mjesnih zajednica. Drugo, nemoguće je postići izlaznost kao na izborima i treće, ključno, vrlo je upitno da li će koalicija SNSD-a raditi u korist opoziva. Tačnije, pitanje koliko će uopšte ljudi iz SNSD-a raditi u korist opoziva, jer u slučaju da on ne prođe, Đajić bi bio primoran da se povuče ili bi bio smjenjen. A od tog imaju korist svi.
Oznake: Draško Stanivuković, Kolumna, Milorad Dodik, opoziv, SNSD Banjaluka, Vlado Đajić
