PATRIJARH PORFIRIJE: U Podgorici bolje nego na drugim mjestima znamo ko smo

Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije istakao je da će u Podgorici, gdje su danas položeni i osveštani kamen temeljac Crkve i Gimnazije Svetog Save, zvoniti školska i hramovna zvona.

Patrijarh je rekao da u ovom hramu, posvećenom Svetom Savi, ima mjesta za sve.

– Ovaj hram mora biti mjesto koje čuva identitet, s jedne strane, i gradi mostove, s druge strane. Otuda je najbolji mogući model produžetka ovoga hrama Gimnazija koja će se sazidati – rekao je patrijarh nakon što je sa visokopreosvećenim mitropolitom crnogorskim-primorskim Јoanikijem obavio čin osveštanja.

Patrijarh Porfirije da i ovaj kamen temeljac, koji je danas osveštan, ima tu silu, snagu i simboliku.

– On je davno, pre više od osam vekova, donet sa Svete Gore Atonske. Na tom svetogorskom, hilandarskom i vatopedskom kamenu temeljcu sazdana je, na Hristovom Јevanđelju, i zasnovana kultura – rekao je patrijarh Porfirije i istakao da je na tom svetogorskom kamenu izgrađeno srpsko biće.

Njegova svetost je vjernicima poručio da trebaju da budu ljudi.

– Tako možemo ići korak dalje od tolerancije, a taj korak je ispunjenje starozavetnog zakona da idemo korak dalje do Ljubavi. Baš kako smo čuli iz današnjeg Јevanđelja: Ljubav sve voli, sve trpi, sve podnosi – rekao je patrijarh.

Patrijarh Porfirije je rekao da pravoslavni Srbi imaju Svetog oca Savu, prvog arhiepiskopa srpskog, koji je bio srpski, ali i svačiji, univerzalan, baš zato što je bio autentično srpski.

– To je baš zato što se u naše ime, za nas i radi nas, podvizavajući se u skladu sa zapovijestima Božijim preobrazio da bude svetitelj i da postane potpuno naš. I hram zato postoji – da budemo svoji, ali samo kada živimo u skladu sa Јevanđeljem Hristovim, kako bismo onda postali Božiji i postali univerzalni i svačiji – rekao je patrijarh Porfirije.

Crvena nit koja spaja

Njegova svetost patrijah srpski Porfirije poručio je danas da je Hram Hristovog Vaskrsenja duša Podgorice, gdje se zna ko je srpski narod koji govori srpskim jezikom – najdivnijim jezikom Njegoša, Marka Miljanova.

– Srpski narod je mnogo vijekova živio bez svoje države, ali ni jednog trenutka nije odustao od sebe, svog identiteta, niti napustio svoju vjeru i pravoslavnu crkvu. Ne da ga je čuvala pravoslavna vjera, nego je bila inspiracija mnogog stvaralaštva i njome se naš narod srpski ponosi – rekao je patrijarh Porfirije u poučnom slovu u Hramu Hristovog Vaskrsenja nakon čitanja Јevanđelja.

Njegova svetost je ukazao da su Srbi danas rasejani u svijetu, ali da postoji jedna crvena nit koja ih spaja, a to je pravoslavna vjera, kojom imaju sposobnost da razvijaju i svaku drugu vrstu identiteta.

– Ovdje je u Podgorici naš početak i naš korijen, ovdje je rođen župan Stefan, koji je odredio smjernice i kurs našeg naroda kroz bespuća istorije, povoljna i nepovoljna. Zato ovdje, bolje nego na drugim mjestima, znamo ko smo, koje smo vjere, kojim jezikom govorimo i kojem narodu pripadamo – istakao je patrijarh Porfirije.

Patrijarh Porfirije je napomenuo da je vjera kriterujum srpskog postojanja.

– Naša vjera je vjera u jednoga živoga Boga, Oca, Sina i Svetog duha, koji u svojoj punoći otkriva mjeru savršenstva savršenog čovjeka. Ta vjera nije asptraktna, nego živa i način našega postojanja – istakao je patrijarh Porfirije.

Patrijarh srpski je naglasio da ta vjera nije pojedinačna, nego saborna, narodna.

– Vjera na koju nas Gospod poziva je vjera koja će se ovaplotiti u ljubavi – da ne činimo drugima ono što ne želimo da čine oni nama – naglasio je patrijarh.

Patrijarh Porfirije rekao je vjernom narodu da Gospod poziva na vjeru, da vole i neprijatelje svoje, što logika ovoga svijeta ne može da prihvati.

– Takvom vjerom zadojen je naš srpski narod. Ako to iko zna – znate vi u Podgorici. Ovdje znamo koja je naša vjera i time se ponosimo, da smo srpski narod i da govorimo srpskim jezikom, najdivnijim jezikom Njegoša, Marka Miljanova – rekao je patrijarh Porfirije.

Njegova svetost je istakao da je dužan da podrži vjerni narod da bude ono što jeste.

– Sa ponosom i dostojanstvom da ispoljavate ono što jeste, što zovemo svojim identitetom, kao pripadnici srpskog naroda, koji govori srpskim jezikom. Samo onda kada smo svesni sebe i poštujemo sebe, i ispoljavamo to što jesmo, možemo da grlimo bližnje, čak i onda kada oni neće – ukazao je patrijarh.

Uzor Crkva na Vračaru

Mitropolit Јoanikije je zahvalio patrijarhu Porfiriju što je, kao nasljednik Svetoga Save, došao u Podgoricu da osvešta njegov hram.

Nakon što je položen kamen temeljac Crkve Svetog Save sabranima se obratio Risto Drekalović, veliki dobrotvor Srpske pravoslavne crkve, ktitor buduće crkve, a ujedno i priložnik zemljišta za izgradnju i projekta za školu.

Crkva i Pravoslavna gimnazija “Sveti Sava” grade se u podgoričkom naselju Stari aerodrom, na zemljištu koje je, kao i projekat, priložio Drekalović, koji će kao ktitor crkvu posvećenu Svetom Savi sam sagraditi. Glavni projekat obuhvata zgradu škole i crkvu, za koju je uzor Crkva Svetog Save na Vračaru.

Pravoslavna gimnazija “Sveti Sava” u Podgorici počela je sa radom ove školske godine, a nastava se privremeno odvija u prostorijama zgrade koja je u neposrednoj blizini Crkve Svetog Đorđa pod Goricom, dok se ne završe radovi na školskoj zgradi.

Pravoslavna gimnazija je licencirana od nadležnog državnog organa i pruža mogućnost daljeg školovanja, kao i bilo koja druga srednja škola, odnosno gimnazija.

Osveštanju su molitveno prisustvovali njihova preosveštenstva episkopi žički Јustin, vranjski Pahomije, šumadijski Јovan, mileševski Atanasije, diseldorfski i njemački Grigorije, slavonski Јovan, budimljansko-nikšićki Metodije i zahumsko-hercegovački i primorski Dimitrije, sveštenstvo i vjerni narod.

Ovom svečanom činu prisustvovali su i predstavnici Vlade Crne Gore na čelu sa premijerom Dritanom Abazovićem i ministrom prosvjete Vladimirom Vojinovićem, te brojni predstavnici političkog i društvenog života Podgorice.

Prethodno su se premijer Crne Gore Dritan Abazović i ministar pravde Marko Kovač sastali u Podgorici sa patrijarhom Porfirijem i mitropolitom Јoanikijem.