PET DECENIJA UMJETNIČKOG RADA NENE RODIĆ: „Pozorište je moj život“
„Pozorište je moj život. Baveći se luktarstvom neprekidno sam se vraćala djetinjstvu, obnavljajući ono što je najljepše u čovjeku, a to je igra, mašta, vedrina. Radosna sam što mališanima pružam trenutke radosti i oživljenih snova“.
Kazala je ovo za portal Banjaluka.net Nevenka-Nena Rodić, prvakinja Dječijeg pozorišta u Banjaluci koja ove godine obilježava 50 godina umjetničkog rada posvećenog djeci i lutkama.
Za najmlađe ona je teta Nena i svih ovih godina veseli i zasmijava, uči glumi i životu svoju najdražu publiku.
Teta Nena je život i karijeru posvetila u potpunosti djeci, usmjeravajući ih i prenoseći na njih ljubav prema umjetnosti, učeći ih pokretima, artikulaciji, pjevanju i svemu što je u vezi sa scenom.
Pozorišna karijera je, kako kaže za portal Banjaluka.net, davno počela. Još kao mala djevojčica pohađala je klasični balet, a kasnije je bila i član Omladinske scene pri Dječijem pozorištu.
„Upisala sam se na Pedagošku akademiju i opet bila pri Dječijem pozorištu. 1. septembra 1973. godine sam se zaposlila u Dječije pozorište. Davno je to bilo. Uvijek sam bila vezana za te daske koje su mi život značile“, prisjeća se teta Nena svojih početaka, navodeći da ih najviše pamti po susretima sa djecom.
Kaže da je od početka osjećala vezu između scene, lutke i djece koja su ju gledala.
„Bila sam radosna što sam mališanima pružala trenutke radosti i oživljenih snova. Uvijek mi je najljepše bilo da ih uvedem u bajku, da im pokažem da je život lijep, da je umjetnost ono najljepše što čovjek sebi daruje“, priča ona.
1990. godine osnovala je Dječiji studio glume „Roda“ koji mališanima godinama unazad omogućava da ispoljavaju svoju kreativnost. Teta Nena im tu nesebično otkriva tajne glume, usmjerava ih prenoseći im ljubav prema umjetnosti.
„Djecu učim da vole pozorište, da pogledaju predstavu, da imaju odnos prema onome što gledaju, da se znaju lijepo i urediti, obući, kao mi nekad, u zavisnosti od toga gdje idemo i šta radimo“, priča teta Nena.
Dobitnica je mnogobrojnih nagrada za glumu, animatorske sposobnosti, priznanja, zahvalnica. Kaže da joj mnogo znače, te da je njen umjetnički rad ovjenčan životnim priznanjima.
„To su neke iskrice koje zasvijetle u meni i podsjećaju me na moje mnogobrojne uloge. Imam 12 republičkih nagrada za glumačko-animatorske sposobnosti, mnogobrojne plakete, diplome, zahvalnice. Igrala sam često za djecu s posebnim potrebama i to mi je mnogo značilo. 22. aprila 2011. godine sam dobila Plaketu Grada za izuzetni doprinos u razvoju pozorištne umjetnosti, a 9. maja iste godine sam dobila Plaketu za doprinos razvoju lutkarstva u Republici Srpskoj. Tu je još mnogo nagrada, međutim, mnogo mi je draga nagrada ‘Povelja Uglješe Kojadinović’ koja mi je dodijeljena za izuzetan doprinos razvoju pozorišne umjetnosti u Repbulici Srpskoj. To je moje malo remek-djelo za sve uloge, za kilometarske korake na sceni Dječijeg pozorišta i cjelokupnog pozorišnog stvaranja, životno priznanje“, priča Nena, dodajući da je nagrade podsjećaju da je ipak mnogo toga lijepog uradila, te da njene uloge ostaju zabilježene.
Pozorišne daske joj, kako kaže, život znače. Mnogo je dragih, ali u isto vrijeme i različitih uloga odigrala. Ipak, ima ih nekoliko koje zauzimaju posebno mjesto u njenom srcu.
„Bila sam u vremenu kad je bilo mnogo pravih lutkarskih reditelja. Sad ih više i nema. Jedna od najdražih uloga mi je Uobražena Sanja, po tekstu Gute Dobričanina, reditelja Branislava Kravljanca. Poistovijetila sam se sa Sanjom, vratila u djetinjstvo i dobila sam sve nagrade za nju, postala prvak glumac u Dječijem pozorištu sa tom ulogom. Mnogo mi je drag i Kralj jelen koji se dogodio 1988. godine. Predstavu je režirao Todor Ristić koji je iz Praga došao pun znanja. To su bile lutke venecijanke marionete. Bio mi je mnogo važan zalogaj za lutkara glumca. Tu sam i pjevala uz živu muziku. Veliki je to doživljaj za mene i lijepo sjećanje“, priča Nena.
Rad sa najdražom publikom planira i dalje, na radost svih mališana, ali i onih nešto starijih.
„Ne mogu da prestanem iako sam malo usporila unutra, ali oči su znatiželjne, djeca žele. Spremamo kolaž predstavu ‘Veseli četvrtak’ za mojih 50 godina umjetničkog rada. Prvo sam u dječijem pozorištu počela obilježavanje. Zahvaljujem se direktorki Ljiljani Labović koja je izašla u susret. Imali smo divno veče. U pripremi je i moja monografija. Prva se zove ‘Srce djeci sa lutkama’, a druga bi se zvala ‘Lutke djeci sa srcima'“, otkriva Nena.
Inspiraciju teta Nena kaže da pronalazi vraćajući se u djetinjstvo. Igrajući za djecu, ističe, da je sačuvala dio dječije radosti i nevinosti, i to ju je, kaže, vodilo kroz sve ove godine.
„Volim da se prisjetim riječi Velimira Miloševića koji je napisao: ‘Od rođenja do 18. godine budi dijete, zavoli zvijezde, a u duši budi dijete dovijek i tako ćeš biti veliki čovjek. Od rođenja do kraja života pređi put od sna do zvijezda’, za kraj ovog razgovora kaže teta Nena, navodeći da je umjetnost duga, a život kratak.
(Aldijana Mirković)
Stručnjaci upozoravaju na tri greške koje pravimo pokušavajući da se hranimo zdravo
