Ribar s Cookovih Otoka, Junior Apiuta, preživio je osam dana sam na otvorenom Tihom okeanu nakon što mu se tokom ribolova pokvario motor na čamcu. Za to vrijeme suočio se s ogromnim valovima, hladnoćom i neizvjesnošću hoće li ikada više vidjeti svoju porodicu.
Tokom dramatične borbe za život snažni valovi su ga dva puta izbacili iz čamca.
– Valovi su bili mnogo viši od mog čamca i udarali su sa svih strana. Ipak, nisam se bojao jer nikada nisam izgubio vjeru niti sam prestao da se molim, ispričao je Apiuta za The Guardian.
Apiuta dolazi s malog atola Pukapuka na Cookovim Otocima. Kaže da mu je najteže palo to što nije znao kuda ga okean nosi.
– Nisam izgubio nadu. Bio sam samo tužan, rekao je.
Njegova drama počela je 11. juna, kada je nakon odbojkaške utakmice otišao kući po ribolovni pribor i isplovio iz rodnog mjesta Pukapuka, koje se nalazi oko 1.140 kilometara sjeverozapadno od Rarotonge, približno na pola puta između Novog Zelanda i Havaja.
Puhao je snažan vjetar, a Apiuta je pratio jato ptica koje je kružilo iznad mora, što je bio znak da se ispod nalazi riba. Ubrzo nakon toga motor je počeo otkazivati.
– Zvučao je kao da kašlje, prisjetio se.
Motor se povremeno gasio i ponovo pokretao, ali je s dolaskom noći potpuno prestao raditi. Do tada je već ulovio nekoliko riba, ali nije imao alat kojim bi mogao otkloniti kvar, dok je vjetar postajao sve jači.
– Pomislio sam da li da skočim u more i pokušam doplivati do otoka, ali znao sam da to ne bih uspio, kazao je.
Odlučio je ostati u čamcu. Kako je noć odmicala, svjetla Pukapuke polako su nestajala na horizontu.
– Prva noć nije bila tako teška kao dani koji su uslijedili, rekao je.
Naredni dani bili su izuzetno teški. More je bilo uzburkano, kiša je gotovo neprestano padala, a hladnoća je postajala sve jača. Kako ga valovi ne bi izbacili iz čamca, sjedio je što niže.
– Valovi su bili ogromni, kazao je.
U najtežim trenucima jedino što je mogao jeste održavati ravnotežu čamca i izbacivati vodu koja je neprestano ulazila.
Na čamcu je imao samo dvije boce vode, kantu, ribolovni pribor, prijenosni hladnjak i plahtu. Preživljavao je jedući male komade sirove ribe koju je ulovio, dok je kišnicu skupljao u kantu kako bi imao vode za piće.
Od hladnoće se pokušavao zaštititi plahtom.
– Noću nisam mogao ništa. Smrzavao sam se, rekao je.
Sve vrijeme se molio i nadao da će ugledati znak da pomoć dolazi.
Trećeg dana, nakon večernje molitve, ugledao je svjetla ribarskog broda.
– Bio sam presretan, prisjetio se.
Očajnički je pokušao doploviti do njega veslajući, ali ga je snažan vjetar odnio u suprotnom smjeru i brod je ubrzo nestao iz vidokruga.
Kako su dani prolazili, nastavio je štedjeti vodu, pokušavao se ugrijati i spriječiti da čamac potone.
Osmog dana začuo je zvuk aviona, a nebo se napokon razvedrilo. Avion Ratne avijacije Novog Zelanda kružio je iznad njega i obavijestio ribarske brodove u tom području da započnu potragu.
Nedugo zatim prišao mu je tajvanski ribarski brod. Apiuta je neprestano zviždao sve dok ga jedan član posade nije čuo i svjetiljkom osvijetlio njegov čamac.
Nakon sedam noći i osam dana provedenih sam na otvorenom okeanu, konačno je spašen.
Na brodu se istuširao, pojeo prvi topli obrok i nazvao porodicu. Prva osoba kojoj se javio bila je njegova partnerica.
– Dušo, dobro sam, bile su prve riječi koje joj je uputio.
Apiuta je potom prevezen na Novi Zeland, odakle će se uskoro vratiti kući. Kaže da neće odustati od ribolova, ali će ubuduće biti mnogo oprezniji, prenosi Avaz.
– Ne zaboravite ponijeti svjetiljku, prsluk za spašavanje i kabanicu. I prije nego što isplovite, pomolite se, poručio je.
