Prasad 4,5 KM, a pečenje 45 KM: Da li je cijena prasetine u Banjaluci opravdana?

Dok uzgajivači tvrde da prasad nikada nisu bila jeftinija, građani u banjalučkim restoranima i pečenjarama kilogram prasetine i dalje plaćaju oko 45 KM. Jagnjetina je još skuplja i dostiže cijenu od približno 60 KM po kilogramu. Zbog toga se mnogi opravdano pitaju: gdje završava razlika između cijene žive vage i cijene pečenja na tanjiru?

Kilogram žive vage prasadi trenutno košta oko 4,5 KM, dok je kilogram jagnjadi približno osam KM. Prije samo dva mjeseca cijene su bile znatno više – prasad su pred Đurđevdan dostizala i 10 KM, a jagnjad čak 12 KM po kilogramu.

Ipak, pojeftinjenje koje su osjetili farmeri nije stiglo do krajnjih kupaca. Cijene u restoranima i pečenjarama ostale su gotovo nepromijenjene.

Živa vaga i kilogram pečenja nisu isto

Na prvi pogled djeluje da pečenjare kilogram prasetine prodaju deset puta skuplje nego što plaćaju farmerima. Međutim, takvo poređenje nije potpuno tačno.

Od praseta teškog 30 kilograma ne može se dobiti 30 kilograma pečenja. Tokom klanja uklanjaju se krv, iznutrice i drugi dijelovi, dok se dodatna težina gubi tokom hlađenja i pečenja.

U zavisnosti od veličine praseta, njegove uhranjenosti i načina pripreme, od praseta teškog 30 kilograma može se dobiti približno 15 do 18 kilograma gotovog pečenja sa kostima.

PREPORUČUJEMO

Nezapamćena cijena prasadi i jagnjadi

Koliko zaista košta kilogram prasetine?

Ako prase teško 30 kilograma košta 4,5 KM po kilogramu žive vage, njegova ukupna nabavna cijena iznosi 135 KM.

Ova računica pokazuje da sama nabavna vrijednost praseta u jednom kilogramu gotovog pečenja trenutno iznosi približno osam ili devet KM.

Kada je živa vaga koštala 10 KM, nabavna vrijednost životinje u kilogramu pečenja bila je približno dvostruko veća. Drugim riječima, samo po osnovu pojeftinjenja prasadi, trošak sirovine mogao je pasti za oko devet do 11 KM po kilogramu pečenja.

Takvo smanjenje kupci, međutim, nisu primijetili na cjenovnicima.

Kod jagnjetine je računica nešto drugačija

Randman jagnjadi je manji nego kod prasadi. Od jagnjeta teškog 30 kilograma, nakon klanja i pečenja, može se dobiti približno 11 do 13 kilograma pečenja sa kostima.

Po sadašnjoj cijeni žive vage od osam KM, takvo jagnje košta oko 240 KM.

Kod jagnjetine je nabavna cijena po kilogramu gotovog pečenja znatno viša nego kod prasetine. Zbog toga je cijenu od 60 KM lakše obrazložiti nego 45 KM za kilogram prasetine.

Ipak, i kod jagnjetine je pad cijene žive vage stvorio prostor za određeno pojeftinjenje. Nabavna vrijednost životinje u kilogramu pečenja smanjena je za približno osam do 11 KM, zavisno od težine i randmana.

Razlika nije čista zarada pečenjare

Naravno, iznos koji ostane između cijene životinje i prodajne cijene pečenja nije čista zarada ugostitelja.

Pečenjare i restorani moraju da plate klanje, veterinarski pregled, prevoz, struju, drva ili ugalj, začine, radnike, zakup prostora, održavanje opreme, poreze i druge obaveze.

Tu je i gubitak zbog mesa koje se ne proda odmah, kao i činjenica da ugostitelji često imaju više radnika i veće troškove nego prodavci koji nude pečenje samo za ponijeti.

U cijeni od 45 KM za kilogram prasetine, ukoliko je riječ o ugostitelju koji je u sistemu PDV-a, nalazi se oko 6,54 KM poreza. Cijena bez PDV-a iznosi približno 38,46 KM.

Kod jagnjetine koja košta 60 KM, PDV iznosi oko 8,72 KM, dok cijena bez poreza iznosi približno 51,28 KM.

Koliko ostaje za troškove i zaradu?

Preostalih tridesetak maraka po kilogramu nije čista dobit. Iz tog iznosa moraju se pokriti svi troškovi pripreme, poslovanja i rada.

Ipak, riječ je o dovoljno velikoj razlici da se opravdano postavi pitanje zbog čega pad cijene žive vage nije doveo makar do simboličnog pojeftinjenja pečenja.

Kada poskupi prase, cijene se mijenjaju odmah

Građani su prethodnih godina već navikli da cijene pečenja rastu čim poskupi živa vaga. Ugostitelji tada objašnjavaju da nemaju izbora jer su životinje, hrana, energenti i radna snaga skuplji.

Problem nastaje kada se situacija okrene.

Prasad su za nešto više od dva mjeseca pojeftinila sa deset na oko 4,5 KM po kilogramu, ali se taj pad nije vidio na cijenama pečenja. Kupci i dalje plaćaju približno isto kao kada je nabavna cijena životinja bila više nego dvostruko veća.

Zbog toga se cijena od 45 KM za kilogram prasetine teško može pravdati samo skupom nabavkom.

Prije će biti da je riječ o cijeni koju tržište još prihvata. Dok god ima dovoljno kupaca spremnih da plate 45 ili 60 KM, malo je vjerovatno da će restorani i pečenjare sami početi da obaraju cijene.

Bez poslovnih knjiga nema precizne računice

Bez uvida u ulazne račune, stvarnu težinu životinja, troškove radnika, energenata, zakupa i količinu neprodatog mesa nije moguće precizno izračunati koliko pojedina pečenjara zaradi na jednom kilogramu.

Ne posluju svi pod istim uslovima. Restoran u centru grada ima veće troškove od male pečenjare koja radi u vlastitom prostoru, dok pojedini ugostitelji životinje kupuju preko posrednika i po višoj cijeni od one koja se pominje među uzgajivačima.

Ipak, jedna stvar je jasna – nabavna cijena prasadi je drastično pala, a cijena pečenja nije.

Građani zato imaju puno pravo da pitaju zašto cjenovnici gotovo preko noći budu promijenjeni kada živa vaga poskupi, dok se pojeftinjenja životinja mjesecima ne prenose na krajnje kupce.

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno