Vijesti 05.01.2017.

Tinejdžer dobio novo lice: “Nisam opterećen izgledom, ali tek sada dišem punim plućima”

ČITANJE: 3 minute

Stefan Savić iz Miloševaca kod Laktaša uskoro će da proslavi punoljetstvo slobodno se gledajući u ogledalo, nakon brojnih operacija u Londonu.

Ovaj učenik drugog razreda Metalske škole u Banjaluci, iznoseći životnu ispovijest, kazao je da se sada osjeća zadovoljno, diše punim plućima i da je veliku životnu bitku u potpunosti dobio.

Poslije urođene anomalije lica, kada su mnogi, posebno njegovi roditelji Miloš i Slavenka vjerovali da je gotovo nemoguće bilo šta promijeniti, slučajni susret sa oficirom britanske vojske u BiH Vejnom Ingramom 2003. godine bio je presudan. Sve je tada krenulo u pozitivnom pravcu.

Sada se toga perioda, kao velike prekretnice, Stefan i njegovi roditelji prisjećaju kao početka važne pobjede.

– Dok sam radio u Ministarstvu odbrane Republike Srpske britanski vojnik je na mom stolu zapazio Stefanovu fotografiju. To ga je odmah zainteresovalo i ponudio mi je bezrezervnu pomoć. U početku u to nismo povjerovali, ali kako je vrijeme odmicalo vidjeli smo da ima iskrene namjere – ispričao nam je Miloš Savić, već nekoliko godina bez zaposlenja, ali uvjeren da solidarnost, iskazana u ovom slučaju, predstavlja najveću ljudsku vrijednost.

Stefan, koji je prije dva mjeseca imao posljednju operaciju, kojom je konačno dobio novo lice, predusretljivo i opširno priča o svom višegodišnjem iskustvu iz londonskih bolnica.

stefan-lice

– U početku sam bio veoma zabrinut, ali suviše mali da bih shvatio o čemu se zapravo radi. Kasnije sve je postala rutina, a moje uvjerenje u povoljan ishod stalno je jačalo. Svi su u bolnicama meni bili veoma posvećeni, a najviše glavni hirurg Dejvid Danavej. On je predvodio ljekarske timove tokom svih intervencija na mom licu – kazao nam je Stefan, sada sve više posvećen životnoj svakodnevici, obavezama u školi, porodici i društvu.

Namjerava intenzivnije da se posveti muzici, jer godinama vježba sviranje na harmonici. Za proslavu 18. rođendana priprema repertoar kojim će posebno obradovati sestru Nadu i dedu Rodoljuba Savića.

Budući slavljenik nam je takođe povjerio da ni prije operacije nije imao kompleksa, niti drugih problema u društvu.

– Naravno da mi je moj sadašnji izgled bitno promijenio život. Osjećam se odlično, detaljno sa prijateljima razgovaram o svojim iskustvima, imam i djevojku… Ni prije toga nisam bio opterećen svojim izgledom jer sam duboko vjerovao da će se to promijeniti, a imao sam i prave prijatelje, koji su me uvijek podržavali – priča Stefan, pripremajući se za Božić.

Osim Ingrama, porodici Savić dobrovoljnim novčanim prilozima i na druge načine pomogli su mnogi iz Laktaša, Banjaluke, ali i inostranstva. Miloš, Stefanov otac, naglašava da su među prvima to bili odbornici laktaške Skupštine opštine, radnici Policijske stanice, boračke organizacije, čiji je on inače član i bivši predsjednik, te mnogi drugi.

– Branka Pavlović, ljekar iz Čikaga, sakupila je i dostavila 19.000 dolara. To nas je posebno ganulo, te smo sa njom, kao i mnogim našim ljudima u Čikagu, uspostavili veoma bliske i prijateljske odnose. Najveća vrijednost naše borbe je dokaz da ljudi mogu i žele pomoći. U to smo se nebrojeno puta uvjerili – zaključuje Miloš Savić.

(EuroBlic)