Tramp pravi oštar zaokret prema Kini – zašto?

Nova strategija nacionalne bezbjednosti Trampove administracije, predstavljena prošle sedmice, donosi drastičan zaokret u pristupu Kini. Analitičari ističu kako je ključna promjena u onome što dokument govori, ali još više u onome što prešućuje o Pekingu, piše CNN.

U dokumentu više nema opsežnih izjava o Kini kao “najznačajnijem geopolitičkom izazovu Amerike”, kako ju je definisala Bajdenova administracija. Takođe nedostaje oštriji jezik iz strategije prvog Trampovog mandata, koja je 2017. godine Kinu opisala kao izazov “američkoj moći, uticaju i interesima”.

Umjesto toga, najnoviji dokument, koji svaki predsjednik podnosi Kongresu kako bi izložio svoju spoljnopolitičku viziju, naglašava prvenstveno ekonomsko rivalstvo između SAD-a i Kine. Zabrinutost zbog autoritarizma ili kršenja ljudskih prava, teme koje su dominirale izvještajima prethodnih administracija, jedva se spominju.

Ekonomski, a ne geopolitički konkurent

“Ne postoji niti jedno spominjanje takmičenja velikih sila s Kinom. Kina se posmatra mnogo više kao ekonomski konkurent”, rekao je David Sacks, saradnik za azijske studije pri Savjetu za vanjske odnose.

Wen Ti-Sung, nerezidentni saradnik u Global China Hubu think tanka Atlantic Council, opisao je dokument kao “ponovno uspostavljanje ravnoteže između interesa i vrijednosti”.

Umjesto predstavljanja SAD-a kao “sjajnog grada na brdu” – modela predsjednika Ronalda Reagana o naciji kao svjetioniku slobode – Trampova nova strategija “govori o Americi na prvom mjestu, o fokusiranju na razvoj same Amerike i o trgovini, gotovo isključivo”, dodao je Wen.

Dodatni pokazatelj Trampovog pogleda na Kinu jest koliko se rijetko spominje – tek na 19. od 33 stranice, zauzimajući samo jedan odjeljak. Poređenja radi, Bajdenova strategija iz 2022. na 48 stranica Kinu spominje neprestano.

Promjena tona pozdravljena u Pekingu

Čini se da su promjena tona i uski ekonomski fokus dobro primljeni u Pekingu. Na novinskoj konferenciji u ponedjeljak, portparol kineskog Ministarstva spoljnih poslova Guo Jiakun naglasio je prednosti “međusobnog poštovanja, mirnog suživota i saradnje na obostranu korist”.

“Kina je spremna raditi sa SAD-om na promociji kontinuiranog stabilnog razvoja kinesko-američkih odnosa, istovremeno čvrsto štiteći vlastiti suverenitet, bezbjednost i razvojne interese”, rekao je.

Iako je Guo ponovio kineske stavove o osjetljivim temama poput Tajvana, njegova je izjava bila oprezno neutralna, bez oštrine koja često prati kineske reakcije na američku politiku.

Peking zadovoljan, ali oprezan

“To sam protumačio kao prilično pozitivno”, rekao je Sacks, ističući da Tramp planira posjetiti Peking sljedećeg proljeća. “Mislim da Kinezi poručuju kako su vrata otvorena za ekonomsku saradnju i da žele raditi na sastanku dvojice lidera u aprilu.”

Ipak, neki u Kini tumače strategiju s više opreza, upozoravajući da promjena jezika ne znači nužno i povlačenje. Državni tabloid Global Times citirao je stručnjaka koji je upozorio da nova američka strategija “višestruko naglašava potrebu eliminacije svih vanjskih konkurenata ili prijetnji američkim interesima”.

Meng Weizhan, istraživač na Institutu za napredne studije društvenih nauka Fudan, iznio je slično upozorenje. “Promjena formulacije ne znači da SAD više ne gleda na Kinu kao na konkurenta”, napisao je, dodajući da Tramp možda mijenja taktiku kako bi “tražio povoljniju poziciju”.

Privreda kao “konačni ulog”

Strategija od samog početka jasno postavlja svoj fokus, proglašavajući privredu “konačnim ulogom”. Dokument se opširno bavi trgovinskim odnosima, uključujući neravnotežu u kineskom izvozu u zemlje s niskim prihodima u odnosu na SAD.

“U budućnosti ćemo ponovno uravnotežiti američke ekonomske odnose s Kinom, dajući prioritet reciprocitetu i pravednosti kako bismo obnovili američku ekonomsku nezavisnost”, navodi se u dokumentu. To je značajna razlika u odnosu na Trampovu strategiju iz 2017., koji je “Kinu opisao kao revizionističku silu”, kaže Sacks. “Ovaj dokument ne govori ništa o kineskim strateškim ambicijama… i jesu li one kompatibilne s američkim interesima.”

Posebno je primjetan izostanak ideološkog kontrasta ili spominjanja zabrinutosti za ljudska prava. Bajdenova administracija isticala je ulogu Pekinga u navodnom genocidu u Xinjiangu i gušenju sloboda u Hong Kongu, dok je Trampov prvi dokument kritikovao kineski autoritarizam i masovni nadzor.

“To je potpuno odsutno iz ovog dokumenta”, rekao je Sacks, dodajući da je Peking “vjerojatno prilično zadovoljan… jer strategija ne postavlja egzistencijalno takmičenje s Kinom”.

Iza ove promjene moglo bi biti nekoliko razloga. Sacks pretpostavlja da administracija možda igra na sigurno uoči samita s kineskim liderom Si Đinpingom u aprilu. To bi takođe moglo odražavati promjenu u Trampovom kabinetu ili spoznaju da je trgovinski rat pokazao kako “obje zemlje mogu jedna drugoj nanijeti značajnu štetu u ekonomskom području”.

Pitanje Tajvana

Stručnjaci ističu da se nova strategija manje fokusira na osjetljive geopolitičke tačke. Na primjer, Sjeverna Koreja se ne spominje niti jednom. Ipak, jedno pitanje dobija značajnu pažnju: Tajvan.

Kineska komunistička partija smatra samoupravno ostrvo svojom teritorijom i obećala ga je zauzeti, ako treba i silom. Vašington, iako formalno priznaje politiku “jedne Kine”, održava neslužbene veze s Tajvanom i zakonski ga je obavezan snabdjevati oružjem za samoodbranu, provodeći politiku “strateške dvosmislenosti”.

U novoj strategiji, Tramp je posvetio nekoliko odlomaka Tajvanu, naglašavajući njegovu važnost. “S pravom se mnogo fokusira na Tajvan, djelimično zbog dominacije Tajvana u proizvodnji poluvodiča, ali uglavnom zato što Tajvan pruža direktan pristup Drugom ostrvskom lancu”, stoji u dokumentu.

“S obzirom na to da jedna trećina globalnog pomorskog saobraćaja godišnje prolazi Južnokineskim morem, to ima velike implikacije za američku privredu. Stoga je odvraćanje sukoba oko Tajvana, idealno očuvanjem vojne nadmoći, prioritet”, navodi se, uz poziv SAD-u i saveznicima da povećaju izdvajanja za odbranu.

Iako ovo šalje snažnu poruku Pekingu, dokument je ublažio jezik na drugom mjestu – navodeći da SAD “ne podržava nikakvu jednostranu promjenu statusa quo”, umjesto ranije formulacije “protivi se” takvoj promjeni. To bi, kaže Sacks, Peking mogao pozdraviti.

Kineski odgovor bio je suzdržan, a portparol Guo pozvao je SAD da “s najvećom opreznošću rješava pitanje Tajvana”. Wen iz Atlantic Councila smatra da su ljudi na Tajvanu vjerojatno u fazi iščekivanja, nesigurni gdje se nalaze pod novom američkom strategijom.

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno