U Teslinoj Lici ni Srba ni struje

U rodnom kraju velikog Nikole Tesle, Smiljanu u Lici, Srbi mogu da se prebroje na prste jedne ruke, kao i kuće u ovom selu u kojima ima struje, a koju je srpski genije kao najveću dobrobit omogućio cijelom svijetu, ali nije mogao i – svojim komšijama.

Reportera “Novosti”, uoči rođendana svetskog naučnika, 10. jula, do kuće u kojoj je proveo djetinjstvo i dio mladosti, odveo je jedan stari Ličanin, a na pitanje da li tu u okolini žive Srbi odgovara nam: “Pa njih davno nema, kao ni većine Nikolinih rođaka”.

Dvadesetak metara od doma gdje su živjeli Nikolini roditelji, Milutin i Georgina, prava je pustoš, a na banderi koja je svojevremeno sprovodila struju, onu kojoj je Tesla posvetio cijeli život i istraživanja, sada je ostala samo neka stara čitulja.

Mada Hrvati vrlo rado i uporno svojataju Teslu, zvaničan Zagreb decenijama se nije trudio da na dostojanstven način obilježi mjesto njegovog rođenja.

Vječno počivalište roditelja genijalca iz Smiljana na starom pravoslavnom groblju, do prije nekoliko godina, 2017. bilo je zapušteno, dok glumac Rade Šerbedžija i upravnik pozorišta “Kerempuh” Duško Ljuština, nisu dali novac da se grobovi urede.

Pravoslavna crkva u kojoj je Tesla kršten bila je zapaljena u ratnom vihoru devedesetih godina prošlog vijeka, ali je donacijom vjernika obnovljena. Zapaljena je i crkva u kojoj je službovao njegov otac, pravoslavni sveštenik, premda je i ona naknadno obnovljena.

Koliko je Zagrebu stalo do Tesle, sem da se diče kako je “rođen u Hrvatskoj”, najbolje govori i obližnja škola koju je pohađao, a od koje su ostali samo zidovi i rastinje oko nje.

To je Teslin kraj danas, gdje ljudi obilaze Memorijalni centar “Nikola Tesla”, a na dan njegovog rođenja ovdje bude najviše svijeta koji dolazi da slavi čuvenog naučnika. Godišnje kroz Memorijalni centar prođe oko 60.000 ljudi, ali niko im ne priča kakva je sudbina zadesila Srbe iz Smiljana i okolnih mjesta.

Ne govore im da ni danas za većinu Srba ovdje nema života, da su srpska sela prazna, mnoga zarasla u korov, a kuće napuštene. Podvelebitska mjesta prošla su ratne strahote, a spaljene su kuće od Metka do Gospića. Prije sutu živjelo hiljade Srba, danas ih je jedva stotinu. U Čitluku desetak, Počitelju nekoliko, a u Divoselu doslovno nema nijednog Srbina.

Neki od komšija, kao Dušan Došen, godinama su podnosili hrvatskim vlastima zahtjev za obnovu, ali su ga odbijali. Neki iz Teslinog kraja spasli su živu glavu bijegom nakon “Oluje”, a neki uporno još i danas zalaze u pusta sela, pravu divljinu, da posete rodni kraj. A oni koji su imali hrabrosti da ovdje ostanu, dugo su bili bez struje i vode. Kada je konačno i otvorena mogućnost da dobiju električnu energiju, morale su da se plate astronomske sume za priključke, za šta nisu svi imali novca.

Tesla je, kao što je dobro poznato, izuzetnim pronalascima obogatio svijet, a sam umro siromašan i zaboravljen u njujorškom hotelu, daleko od rodnih Smiljana i Like.

Ni u Hrvatskoj koja se sada upinje da ga “pohrvati” nije doživio blistavu sudbinu. Najprije su tokom Drugog svjetskog rata Tesle i njihove komšije Srbi doživjeli pogrom, ustaše su 1941. godine pobile 558 od 621 osobe srpske nacionalnosti koje su tu živjele, među kojima i 74 djece.

Tada je poubijana i najbliža Teslina rodbina, a sve se ponovilo devedesetih kada su opet ubijani Srbi od kojih su neki preživeli ustaško klanje. Hrvatski nacionalisti tada su ga precrtavali i protjerivali iz školskih knjiga, ime mu se u Lici nije smjelo spomenuti, a u Gospiću je raznesen njegov spomenik u centru grada. Naravno, počinilac nikad nije otkriven, kao što se i spomenik nikad nije vratio na mjesto gdje je prvobitno bio postavljen.

Ako ništa drugo, Tesla je zaslužio više od prigodnih seminara, izložbi, podsjećanja na njegovo vječno djelo. Prije svega da njegov rodni kraj bude mjesto sigurnog, lijepog života, ako ništa drugo da svi imaju struju. Nešto se u posljednje vrijeme na tom planu pokrenulo, ali šta vrijedi kada Srba više nema. A i Hrvati žive teško, proizvode sir škripavac, prodaju turistima koji obilaze Memorijalni centar, iznajmljuju apartmane.

Smiljan će i ove godine obilježiti Teslino rođenje, biće svjetlosnih atrakcija, radionica za mlade, koncerata i izložbi. A malo će gostiju pitati i saznati kakva je sudbina bila Tesline Like nakon što je genijalni um odlučio da sreću potraži u svijetu. Sve do “Njujorker” hotela.

Rođen u noći punoj munja

Kažu da je Nikola Tesla rođen u olujnoj noći punoj munja, tačno u ponoć. Otac mu je prenio znanja jer je bio načitan i imao je odličnu memoriju, a majka je bila snalažljiva u izrađivanju alata za domaćinstvo i obrađivanju zemlje. Do desete godine Nikola nije vidio lokomotivu, a nakon škole u Gospiću otišao je u svijet, ujedno i mijenjajući ga na način kako je to malo ko uradio u dosadašnjoj istoriji čovječanstva.