Godina od masakra u Malom Orašju i Duboni: Noć nakon koje nije svanulo

Nešto manje od 40 sati nakon nezapamćene tragedije u centru Beograda u školi “Vladislav Ribnikar”, 60 kilometara dalje, u selima kod Mladenovca i Smedereva, u noći 4. i 5. maja prije godinu dana, dogodio se još jedan masakr u kojem je stradalo devetoro i ranjeno 12 uglavnom mladih ljudi.

Dvije žrtve Uroša Blažića bile su maloljetne. Najmlađa je imala 14, a najstarija 25 godina. Neki od ranjenih još se nisu u potpunosti oporavili, a jedan od njih zadobio je trajne posljedice – kvadriplegiju i ostao potpuno nepokretan.

Te noći 2023. samo dan poslije masovnog ubistva u beogradskoj školi u kojoj je dječak ubica Kosta K. usmrtio devetoro vršnjaka i čuvara, Blažić je pucajući iz automatske puške prvo u Duboni ubio brata i sestru Milana (22) i Kristinu (25) Panić i njihovog druga Dalibora Todorovića (25).

Potom je u Malom Orašju usmrtio Nemanju Stevanovića (20), Lazara Milovanovića (19), Marka Mitrovića (18), Aleksandra Milovanovića (17) i Nikolu Milića (14).

Blažićeve žrtve su te noći, 4. maja bile u grupi od dvadesetak mladih okupljenih pored logorske vatre. Pucao je na sve.

Pokušavajući da pobjegne policiji, Blažić je naterao taksistu, prijeteći mu bombom,  da ga odveze u Kragujevac gdje se sakrio u vikendici rođaka dok ga policija nije sljedećeg jutra, 5. maja pronašla.

Milan, Kristina i Dalibor su u Duboni dobili na zidu škole, mural.  U neposrednoj blizini klupe na kojoj su sjedili kada su ubijeni postavljena je i mermerna spomen ploča.

Dalibor je dobio i mural na zidu Tehničke škole u Mladenovcu, koju je i pohađao i koji je samo nekoliko dana nakon toga bio oskrnavljen.

U Malom Orašju šestorica ubijenih mladića uz mural na zgradi Doma kulture dobila su i spomenik, podignut uz spomen obilježje posvećeno petnaestorici stradalih boraca u Drugom svjetskom ratu.

Zahvaljujući tim obilježjima, svi oni su sada zajedno, na jednom mjestu, u selu gdje su rođeni, rasli, družili se i gdje su u istom trenutku ubijeni.

Dubona i Malo Orašje udaljena su osam kilometara ili desetak minuta vožnje.

Više javno tužilaštvo u Smederevu podiglo je optužnicu protiv Uroša Blažića zbog masovnog ubistva.

Okrivljeni u vijreme izvršenja krivičnog djela nije imao navršenu 21 godinu, zbog čega mu, prema Krivičnom zakoniku, nije moguće izreći doživotu kaznu zatvora, već maksimalnu u trajanju od 20 godina, što je prijedlog tužilaštva.

Optužnicom su obuhvaćeni i njegov otac, ujak i ujakov sin iz Kragujevca gdje je ubica i uhapšen. Tužilaštvo predlaže maksimalnu kaznu od po 20 godina i za njegovog oca. Za optužene rođake optuženog, tužilaštvo je predložilo kazne zatvora od po šest godina.

Uroš Blažić je na saslušanju priznao zločin, potvrdio da nije poznavao ljude u koje je pucao i dodao da ih je ubio “jer su ružno govorili o njegovoj porodici i njemu“, ali i da bi “zaplašio ljude iz tih sela”.

Pedeset dana poslije ranjavanja, život je izgubio i Petar Mitrović (25) jedan od šestorice ranjenih mladića u Malom Orašju. Tada su teško ranjeni Miloš Jovanović (23), Jovan Ranković (21) i Nemanja Ilić (20) a lakše Aleksa Đorđević (21) i Nikola Mitrović (19).

U Duboni su teško povrijeđeni Nevena Vujić (19) i Ivan Ivković (16) iz Dubone i  Andrijana Mitrović (17) i Anđela Stevanović (17) iz Malog Orašja, koje su se te večeri zatekle u Duboni.

Među povrijeđenima su bila i četiri radnika. Jovica Stevanović (52) danas je kvadriplegičar vezan za krevet i invalidska kolica.

Teške povrede pretrpjeli su i Milomir  Mijailović (56) i njegov brat od strica Predrag (54). Na tom mjestu lakše je povrijeđen Milan Pešić (32)  iz Velike Krsne.

U svjedočenjima oštećenih u koje je Tanjug imao uvid navodi se da je Uroš Blažić bio problematičan, da je ubijao komšijske ljubimce i “niko mu ništa nije mogao” jer mu je otac bio vojno lice pa su ga se ljudi plašili.

O njegovom zločinu u istrazi svjedočili su ranjeni i oni koji su uspeli da se spasu bježanjem, navodeći da je Blažić nakon nekoliko ispaljenih rafala prilazio ranjenima da provjeri da li su živi, dok je jednoj djevojci pucao u glavu.

U optužnici u koju je Tanjug imao uvid, tužilaštvo ukazuje da je Blažić prilikom izvršenja ubistava postupao bezobzirno, bezdušno i surovo, ne ispoljavajući bilo kakvu emociju.

Prije ubistva je napisao: “Idem da pravim masakr”, što je sproveo u djelo nepunih sat vremena kasnije.

Jovan Mitrović, brat ubijenih Petra i Marka Mitrovića u Malom Orašju organizovao je u decembru akciju solidarnosti – humanitarnu trku ka manastiru Tumane koju je istrčao kako bi prikupio novac za oporavak teško ranjenih u masovnom ubistvu.

Tom prilikom prikupljeno 4,5 miliona dinara. Slične akcije pokrenuli su i drugari i rođaci stradalih iz FK Ravni gaj, bilo je i nekoliko manjih akcija, ali je Jovanova za sada najveća humanitarna aktivnost potekla iz sela pogođenih tragedijom.

Regulatorno tijelo za elektronske medije pozvalo je pružaoce medijskih usluga da i na godišnjicu masovnog ubistva u selima Dubona i Malo Orašje zatamne ekrane, odnosno obustave program u trajanju od jednog minuta sa tekstom “3. i 4. maj 2023. Pamtimo”.

Optužnica

Uroš Blažić je uhapšen rano ujutru poslije masovnog ubistva  koje je počinio tokom noći, a pet mjeseci kasnije je optužen i suđenje će početi krajem maja.

Uroš Blažić je na saslušanju u tužilaštvu priznao šta je uradio, ali u svojoj odbrani nije pokazao ni malo kajanja za počinjeni masakr, već je pokušao sebe da predstavi kao žrtvu podsmijeha žitelja mjesta u kojima je počinio zločin.

Tužiocu je ispričao i da mještani dva sela u kojima je počinio masakr, Dubone i Malog Orašja, nisu imali dobro mišljenje o njegovoj porodici i da su bili ljubomorni na njih i njega, jer se družio sa učesnicima “rijalitija”.

On je rekao da je u njihovom ponašanju osjetio podsmijeh i ruganje, a tvrdio je i da su stvarali zavjeru protiv njega i da su htjeli da ga pretuku.

U svom iskazu on je naveo da je oružje uzeo kako bi “pokazao ljudima da ubuduće ne mogu više tako s njim”.

Uroš Blažić i njegov otac u pritvoru čekaju početak suđenja.

Iz nalaza i mišljenja vještaka Specijalne zatvorske bolnice u Beogradu, koji su sastavni dio otpužnice, proizilazi da je Blažić prosječnih intelektualnih sposobnosti, čija je ličnost “fragilna sa pasivno-agresivnim crtama”.

Analiza duševnog stanja, kako se navodi, “ne ukazuje na prisustvo psihopatoloških sadržaja” u vreme izvršenja krivičnog dela. Prema nalazima, sposobnost shvatanja značaja djela i mogućnosti upravljanja postupcima su bile smanjene, ali ne bitno, odnosno navodi se da je Blažić  procesno sposoban.