Vilijam Šatner o letu u svemir: Kao smrt hladna, mračna, crna praznina

Slavni glumac Vilijam Šatner je očekivao da će postići katarzu nakon istorijskog leta u svemir na letjelici “Blu oridžina” u oktobru prošle godine. Umjesto toga, putovanje ga je ispunilo “neograničenom tugom” i novootkrivenom zahvalnošću za ljepotu Zemlje.

Vilijam Šatner je rekao da je njegov “put u svemir trebalo da bude proslava; umjesto toga, izgledao je kao sahrana”, navodi se u odlomku iz njegove knjige “Hrabro kreni: razmišljanja o životu strahopoštovanja i čuda”.

“Volim misteriju univerzuma. Volim sva pitanja koja su nam dolazila tokom hiljada godina istraživanja i hipoteza… ali kada sam pogledao u suprotnom smjeru, u svemir, nije bilo misterije, nikakvog veličanstvenog strahopoštovanja… Sve što sam vidio bila je smrt”, napisao je Šatner.

Fotografije glumca prislonjenog uz prozor kapsule Džefa Bezosa “Blu oridžin” emitovane su uživo u oktobru prošle godine dok se četvoročlana posada približavala granici svemira, poznatoj kao Karmanova linija, i nastavila dalje.

Ali za Šatnera, prisjećajući se tog pogleda skoro godinu dana kasnije, bila je to “hladna, mračna, crna praznina… duboka, obavijajuća, sveobuhvatna”.

“Sve što sam mislio bilo je pogrešno. Sve što sam očekivao da vidim bilo je pogrešno. Mislio sam da će odlazak u svemir biti krajnja katarza te veze koju sam tražio između svih živih bića – da će gore biti sljedeći korak ka razumijevanju harmonije univerzuma”, napisao je Šatner.

Glumac koji je svijet osvojio ulogom kapetana Džejmsa Kirka iz “Zvjezdanih staza”, rasplakao se po slijetanju, opisujući da je doživio najdublje iskustvo koje može da zamisli.

“Nadam se da se nikada neću oporaviti od ovoga. Tako sam ispunjen emocijama zbog onoga što se upravo dogodilo. To je izvanredno, izvanredno”, rekao je tada Šatner, piše Gardijan, prenosi RTS.

Godinu dana nakon što se vratio na Zemlju, Šatner je, međutim, napisao u odlomku: “Otkrio sam da ljepota nije tamo, ona je ovdje, sa svima nama. To što sam to ostavio iza sebe učinilo je moju vezu s našom malom planetom još dubljom.”

“Bilo je to među najjačim osjećanjima tuge s kojima sam se ikada susreo. Kontrast između opake hladnoće svemira i tople Zemlje ispod ispunio me je ogromnom tugom. Svakog dana se suočavamo sa saznanjem o daljem uništavanju Zemlje u našim rukama: izumiranju životinjskih vrsta, flore i faune… stvari za koje je trebalo pet milijardi godina da se razviju, i odjednom ih više nikada nećemo vidjeti zbog miješanja čovječanstva. To me je ispunilo užasom. Moj put u svemir je trebalo da bude proslava, umjesto toga, bio je kao sahrana”, napisao je Šatner.

U nedavnom intervjuu koji je dao za Vašington post kazao je da su “svi ostali otvarali šampanjac, to je bio osjećanje velikog postignuća”, ali da se on uopšte nije tako osjećao.

“Nisam slavio. Ja sam, čini mi se, pokazivao pesnice bogovima”, izjavio je čuveni glumac.