Zašto BiH nije čak ni banana država?

Piše: Milko Grmuša

Iskreno, znam za mnoge banane države, ali još nisam primjetio da čak i u njima predstavnici stranih država otvoreno, aktivno, javno i bez uvijanja učestvuju u domaćim političkim procesima kao da su njihove zemlje u pitanju. Jasno je da se velike sile miješaju u unutrašnje odnose u drugim zemljama, ali nigdje se to ne radi tako brutalno ogoljeno, nadmeno i paternalistički kao u BiH.

Razgovori o promjenama Izbornog zakona BiH, očigledno potpuno navigirani od strane stranaca, najbolji su mogući dokaz da BiH nije čak ni banana država. Bošnjački politički faktor, kojem su puna usta BiH, još uvijek nije u stanju da donosi suverene političke odluke i zbog te zle kobi bošnjački narod ne uspijeva vijekovima da izgradi zdravu nacionalnu politiku.

Time što ne samo da dozvoljavaju strancima da se miješaju u unutrašnje političke odnose u BiH, nego i pozivanjem da donose odluke umjesto naroda, bošnjački političari su uništili i unutrašnji i spoljni legitimitet BiH. To je jasno svakom ko se imalo razumije u pravo i politiku, tu tezu mi nikad niko od stranaca nije osporio u neformalnim razgovorima.

Politički faktori iz Republike Srpske čine ozbiljnu grešku upetljavanjem u razgovore sa predstavnicima međunarodnog faktora kad je riječ o promjenama izbornog zakonodavstva. Prvo, jer i oni tako narušavaju suverenitet Republike Srpske i pridružuju se vazalskom odnosu prema strancima. Drugo, podjednako važno, očigledno je da je promjena Izbornog zakona eufemizam za promjene Ustava BiH, a što najvažniji bošnjački lideri i iz vlasti i iz opozicije i ne kriju. Oko tih promjena neće biti konsenzusa ključnih političkih faktora u BiH, te je zato nepotrebno uopšte učestvovati u procesu. Postavlja se logično pitanje-čemu uopšte ovolika pompa ako nije izvjestan bilo kakav rezultat u vidu konkretnih promjena izbornog zakonodavstva?

Razlog nije vidljiv na prvu. Iako ne postoji ozbiljna vjerovatnoća da će u dogledno vrijeme doći do ustavnih promjena i promjene izbornog zakonodavstva, samim učešćem u tim razgovorima politički faktori iz Srpske, svjesno ili nesvjesno, prikrivaju osnovni i ključni problem: nefunkcionisanje Federacije BiH, nepostojanje elementarnog konsenzusa između Bošnjaka i Hrvata. Riječju, debakl Vašingtonskog sporazuma kojim je FBiH stvorena, a čiji osnovni cilj je bio razbijanje Republike Srpske.

Prema tome, ideja onih koji su zapetljali cijelu ovu političko-pravnu zavrzlamu jeste da hronično nefunkcionisanje Federacije BiH, koje opterećuje cjelokupne odnose u BiH, „riješi“ tako što će prebaciti odgovornost (i) na Republiku Srpsku. Kao roditelji kad imaju troje djece, dvoje napravi problem, a oni kazne i ono treće da se prvo dvoje ne bi naljutili.

Zbog čega bismo mi učestvovali u riješavanju problema koji ničim nismo izazvali? Zašto bi Republika Srpska prihvatila odgovornost za projekat sa kojim ne da nema nikakve veze, već mu je od samog početka bila suprostavljena? Ja ne vidim nikakav razlog za to.

Vlast u Republici Srpskoj je svojim višegodišnjim obesmišljavanjem institucija i demokratskog procesa, zloupotrebom javnih resursa i medija i grubim nasrtajima na funkcionisanje vladavine prava najodgovornija za rast nepovjerenja u izborni proces kod naroda u Srpskoj, a čime je stvoren ambijent pogodan za različite vrste manipulacija, kako od strane domaćeg, tako i inostranog faktora.

Mislim da opozicija treba da se kloni zajedničkog učešća u ovoj, kao i u bilo kojoj drugoj temi sa političkim strankama iz FBiH. Mi nismo u istim izbornim jedinicama, nemamo ama baš ništa politički zajedničko sa strankama iz FBiH, te povezivanje sa njima u sintagmi „opozicione stranke u BiH“ može da pošalje poruku da postoji nekakva jedinstvena politička struktura na nivou BiH, što jednostavno nije tačno. Nije sporno da opozicione stranke iz Srpske insistiraju na tehničkoj modernizaciji Izbornog zakona BiH, ali nema nikakvog razloga niti potrebe da o tome komuniciraju sa drugim strankama iz FBiH više od redovne parlamentarne debate. U parlamentu, podrazumijeva se.
Dopuštam da griješim ukoliko rukovodstva SDP, Naše stranke, NiP-a i Nezavisnog bloka prihvate za sve narode i samu BiH ljekovitu programsku ideju PDP-a da BiH treba da postane konfederalna unija praktično nezavisne Republike Srpske i FBiH. Tad bi supstancijalni razgovori sa ovim strankama dobili ozbiljno političko utemeljenje.

Ozbiljna nacionalna politika Republike Srpske znači da se svaka politička tema, pa i promjena izbornog zakonodavstva, treba, smije i može posmatrati i koristiti isključivo kroz prizmu jačanja institucija Republike Srpske, njihovog snažnijeg demokratskog kapaciteta, vladavine prava i, da budem potpuno otvoren, realizacije novih koraka ka praktičnoj nezavisnosti Republike Srpske. Takve Srpske ne može biti sa zarobljenim institucijama, podaničkim mentalitetom ljudi u njima, neefikasnom administracijom, trulim obrazovnim sistemom i nekonkurentnom privredom.

Slijede nam ozbiljni procesi i ova zemlja, Republika Srpska, konačno mora da počne sređivati svoju decenijsku zapuštenost kako bi mogla da se nosi sa predstojećim izazovima.