IVANIĆ: Dok se ne pojave normalnije strukture na sve tri strane, u BiH neće biti napretka

Cijeli Balkan, a BiH možda ponajviše u okviru njega, na početku je neke istinske demokratije i istinskog poimanja šta znače izbori. Kod nas je ključna psihologija lidera, a ne uloga i snaga institucija. Nama treba vremena da “sazorimo” i to je prirodno. Ako mi je bolje nego što je bilo, podržaću vlast. Ako mi nije bolje ili ako mi je gore, glasaću protiv onih koji su na vlasti. Treba nam vremena da počnemo tako da razmišljamo. Glavom, a ne srcem.

Ovo u razgovoru za Oslobođenje kaže bivši član Predsjedništva BiH, bivši premijer Republike Srpske i počasni predsjednik PDP-a Mladen Ivanić, koji se nakon izbora 2016. povukao iz političkog života.

Da li je tačno da je u BiH na snazi kriza svih kriza?

– Prerano je za takvu ocjenu, zato što ne znamo kako će se stvari odvijati. Ovo jeste jedna od ozbiljnijih kriza, a u narednom periodu ćemo znati da li je najveća.

Ako se stvari brzo vrate u normalno stanje, onda ovo i nije bila velika kriza. Ukoliko sve ostane ovako ili se pogorša, a izgleda da hoće, onda bi ovo mogla biti najveća kriza u BiH.

Postoji li rješenje za izlazak iz ove krize?

– Nije moje da predlažem rješenje. Dok sam bio na određenim političkim položajima, imao sam određena rješenja za sve probleme. Ili barem prijedloge rješenja. Mislim da je mnogo toga na OHR-u. Kancelarija visokog predstavnika mora jasno da kaže da nametanja zakona više neće biti. To je ozbiljan preduslov za prevazilaženje krize. Ne kažem da je to ujedno garancija za to, ali jeste preduslov.

Ovo što je Inzko uradio je nepotrebno. Vratio nas je godinama unazad. Ipak smo mi desetak godina proveli bez nametanja zakona. Tema na osnovu koje je zakon nametnut nas je vratila dodatnih 25 godina unazad. Protivnik sam sistema u kojima će jedan čovjek imati božanska ovlašćenja. To nije prisutno ni u najgorim monarhijama. Jedino ovdje, u srcu Evrope, imate praksu da jedan čovjek – i to birokrata, ne čak političar – donosi zakone. To ne može biti normalno.

To ne bi smjele prihvatiti zemlje koje se ponose demokratijom. Ukoliko se OHR ne odrekne toga, bojim se da će ovo potrajati. Postoji mišljenje da su sve stvari koje OHR nameće u funkciji Bošnjaka. To će zatim proizvesti ogroman otpor, najprije u RS, a potom i u hrvatskom narodu.

Pominjete realne i normalne političare. Gdje ih vidite?

– Mislim da je neka vrsta normalnosti bila u potpunosti prisutna u PDP-u. Vjerovao sam da toga ima i u FBiH. Nadao sam se da će do toga doći u okviru trojke i da će s njima moći da se razgovara, ali to se nije desilo. Dok se ne pojave normalnije strukture na sve tri strane, u BiH neće biti napretka.

Da li je opozicija u RS jasno profilisana?

– Jeste. Često se priča o tome da opozicija nema program, ali to nije tačno. PDP, na primjer, ima jasan i koncizan program obnove Republike Srpske. Ali, u tom programu nema ovih tema koje otvaraju nove sukobe.

Kako komentarišete priče o novom Dejtonu?

– Ne znam šta bi bio sadržaj tog novog Daytona. Novi dogovor bi podrazumijevao zajednički dogovor Turske, Hrvatske i Srbije. U ovom trenutku ne vidim šta bi to moglo biti zajedničko za ove tri zemlje. Ako imate ozbiljan međunarodni legitimitet, onda u taj dogovor morate uključiti i one koji su prije učestvovali u postizanju tog dogovora, a to su Rusija, SAD, Evropska unija. U novim uslovima i Kina. Zaista ne znam niti mogu da vidim šta bi bio sadržaj tog novog dogovora. Sve su to gluposti.

Ako se otvori tema novog dogovora, Bošnjaci će ići na koncept BiH bez entiteta, Srbi će tražiti nezavisni RS, a Hrvati treći entitet. To su toliko različite stvari, da ne postoji ni minimum šanse da se oko toga postigne dogovor. Dejtonski mirovni sporazum je posljednji veliki sporazum iza kojeg su zajednički stali i Rusija i SAD i Kina. I zato nijedna od savremenih kriza nije riješena i zato one i dalje traju. I Sirija i Libija i Irak i Avganistan…

Poželite li da izađete iz političke penzije?

– Ne, ne pretjerano. Živimo u ambijentu kada normalan pristup politici ne pije vode. Svojevremeno sam veoma jasno rekao glasačima da im nudim stabilnost i sigurnost, a da će im Dodik donijeti nestabilnost i nesigurnost. Veliko je pitanje šta bi se desilo da nije bilo izbornih manipulacija. Uslovi za politiku kakvu bih ja vodio naprosto ne postoje.

Kako komentarišete način na koji Draško Stanivuković vodi Banjaluku?

– On ima svoj koncept vođenja politike. On pripada novoj generaciji. Mnogo toga ne bih radio na takav način, ali živimo u različitom vremenu i pripadamo različitim generacijama.

Znaćemo da li je dobro radio kada ponovo izađe pred glasače. Siguran sam da ima dobre namjere i da želi da radi drugačije.

Šta je vaša najveća politička greška?

– Možda to što sam mislio da ću argumentima ubijediti međunarodne institucije da promijene svoj stav i način djelovanja u BiH. Značajno sam to promijenio, ali je možda moglo još da je bilo sluha s druge strane. Bilo je nezamislivo da tužba Bakira Izetbegovića bude odbačena, a u mom mandatu se to desilo. To je možda najveća međunarodna srpska pobjeda od Daytona naovamo. Nema je veće. Morate biti prisutni na međunarodnoj sceni još više nego što sam ja bio, a i te kako sam bio. Zato ova izolacija nije dobra. Morate biti prisutni s tim ljudima da biste mogli djelovati.

(SB)