Glumica Tara Jovanić: Dobrota univerzalna vrijednost, ne određuje se polnom pripadnošću pojedinca
Ustupljena fotografija
Nažalost, svjedoci smo koliko žena je suočeno sa nasiljem. Željela sam da one, ako budu gledale predstavu, shvate da ih je neko čuo i razumio, priča za portal Banjaluka.net mlada glumica Tara Jovanić, koja je dobila priliku da ove sezone zaigra na Velikoj sceni NPRS-a.
Predstava “Razbijeni krčag”, kaže da je za nju bila vrlo izazovna, ali istovremeno i izuzetno inspirativna.
U intervjuu za portal Banjaluka.net Tara kaže da joj nova godina donosi mnogo izazova.
“Trenutni fokus mi je završetak studija na Akademiji umjetnosti i rad na predstavi ,,Kasting“ po motivima komada ,,Audicija“ Aleksandra Galina u režiji Radoslava Milenkovića. Pored toga radujem se novim igranjima naše ispitne predstave ,,Hekaba“ kako u Republici Srpskoj tako i u regionu. I radujem se svakoj novoj ulozi i iskustvu koje me čeka”, kaže Jovanić.
Ustupljena fotografija
Publika Vas je upoznala kroz predstavu „Razbijeni krčag“ NP RS-a. Tumačite mladu djevojku punu ljubavi za sve oko sebe, a oni je najviše i povrjeđuju. Eva pokušava da zaštiti čovjeka kojeg voli, ali on to, naprosto, ne vidi. Kako ste gradili lik?
JOVANIĆ: „Razbijeni krčag“ je predstava koja je za mene bila vrlo izazovna, ali i izuzetno inspirativna. Tumačenje lika Eve je za mene predstavljalo, prije svega veliku odgovornost. Nažalost, svjedoci smo koliko žena je suočeno sa nasiljem. Željela sam da one, ako budu gledale predstavu, shvate da ih je neko čuo i razumio. Eva je, na neki način, objedinila sve one žene koje vole iskreno i čisto, a baš zbog toga bivaju najviše povrijeđene. Tekst Hajnriha fon Klajsta zahvalan je utoliko što, pored složenosti samih likova, pruža mogućnost za temeljno razmatranje dinamike porodičnih, društvenih i ljubavnih odnosa. Rediteljka Tatjana Mandić Rigonat je vrlo precizno vodila svaki segment predstave, ali istovremeno mi je dala dovoljno slobode da istražim vlastite intuicije u vezi s likom. Zajedno smo postepeno otkrivale dublje slojeve Eve, posebno kroz interakcije s drugim likovima. Saradnja sa njom je bila vrlo inspirativna upravo zbog njene ljubavi prema pozorištu. Ona je reditelj koji sa velikom radošću radi svoj posao, vrlo predano i temeljno, i baš zato je sam i proces bio uzbudljiv i inspirativan.
Na kraju predstave jedina koja se solidariše sa Evom jeste Greta, koju sjajno igra Ana Vinčić, Vaša koleginica sa klase. Postoji li danas prava ženska solidarnost i podrška?
JOVANIĆ: Lik Grete, u ovoj adaptaciji nastaloj kroz rediteljsko čitanje Tatjane M. Rigonat, na vrlo dirljiv način prepoznaje dubinu Evine patnje i pruža joj neophodnu podršku. Gretin i Evin odnos nas sve podsjeća na važnost ženskog zajedništva, naročito u trenutnim društvenim okolnostima. Poučena sopstvenim iskustvom ženskih prijateljstava i iskustvom rada na ovakvom komadu moraću reći da takva solidarnost među ženama i te kako postoji. Ne mislim da je ,, žena ženi najveći vuk“, jer je dobrota univerzalna vrijednost i ne određuje se polnom pripadnošću pojedinca.
Ustupljena fotografija
Otkud interesovanje za glumu, da li je to želja od malih nogu?
JOVANIĆ: Prvi moj susret sa pozorištem bio je u Dječijem pozorištu Republike Srpske na predstavi ,,Folklorna magija“. Moja majka i ja smo svake nedjelje odlazile u pozorište, a ja se i danas sjećam svih tih predstava koje sam gledala kao djevojčica. Nedjelja je bila rezervisana za Crvenkapu, Uspavanu ljepoticu, Pinokia, Aždaju iz Vojteške ulice i sve druge predstave koje su tih godina bile na repertoaru. Meni se to tada zaista činilo kao neka magija i moja majka je to prepoznala. Nekoliko godina kasnije krenula sam u školu glume kod mentorke Aleksandre Spasojević, glumice Dječijeg pozorišta Republike Srpske, a po završetku gimnazije sam upisala i Akademiju umjetnosti u Banjoj Luci. Veliku zahvalnost dugujem svojim roditeljima, koji su moju ljubav za pozorište prepoznali i koji su mi na ovom putu najveća podrška. Zahvaljujući njima polako ostvarujem svoj san.
Student ste Akademije umjetnosti, u klasi profesora Radoslava Milenkovića i stručne saradnice Nikoline Friganović, koliko je za Vas značajno učiti od ovih vrsnih glumaca, ali i pedagoga?
JOVANIĆ: Biti student tako velikih, prije svega, ljudi a onda i pedagoga i umjetnika, je nešto na čemu ću biti zahvalna do kraja svoje karijere. Oni su zaista duboko posvećeni radu sa nama i učiti od njih je velika privilegija. Profesor Radoslav Milenković je čovjek koji nas uči koliko je ovaj posao lijep i uzbudljiv, a u isto vrijeme zahtjeva veliku posvećenost i odgovornost. Iskrenost, sloboda, predanost, strast prema pozorištu i umjetnosti su samo neke od osobina koje od njih učimo, ne samo slušajući njihova predavanja, već i gledajući njihov primjer. Pored izvrsnih profesora, moje studiranje označiće i fenomenalne kolege sa klase za koje sam sigurna da će u budućnosti biti veliki glumci i jako sam srećna što sam baš sa njima rasla i učila o pozorištu.
Koliko je gluma zahtjevan posao? Znamo kroz kakve su transformacije mnogi glumci prolazili i fizički i mentalno, da li tu metodu rada obrađujete na fakultetu?
JOVANIĆ: Odgovor na ovo pitanje je vrlo nezgodno dati, s obzirom da je ovo moja prva profesionalna uloga. Ipak mislim, da svaki posao moze biti zahtjevan ali i uzbudljiv, ako ga čovjek radi predano i sa ljubavlju. Nemaju svi, nažalost, priliku da rade ono što vole. Različiti su pristupi glumačkom procesu, ne samo u školi nego i u individualnom pogledu. Zahtjevne uloge su i najuzbudljivije uloge, i ti kao glumac moraš biti spreman da platiš vrijednost trenutka za određeni lik svojim tijelom i duhom. Ali uz to važno je znati kako sačuvati svoje biće, a to je ono što se stiče radom na sebi, ali i iskustvom.
Ustupljena fotografija
Priliku da svoj dar za glumu pokažete na Veikoj sceni nacionalnog teatra, sjajno ste iskoristili, to je prepoznala publika, ali i kritika, koliko Vam je bitno što ste na početku karijere zaigrali u nacionalnom tetaru?
JOVANIĆ: Narodno pozorište Republike Srpske je divno prihvatilo novu energiju mlađih ljudi koji su radili na ovom projektu ali i na drugim projektima u proteklih nekoliko godina. To je važno i za nas kao mlade umjetnike ali i za pozorište. Tokom rada ne razmišljam o završnom rezultatu i reakciji publike, ali sam srećna ako je publika prepoznala žar sa kojim smo svi pistupili ovoj predstavi i srećna sam ako im je ova predstava donijela neke nove poglede na svijet u kojem živimo.
Planovi u narednoj godini, da li pripremate još neke uloge?
JOVANIĆ: Nova godina za mene nosi mnoge nove izazove. Trenutni fokus mi je završetak studija na Akademiji umjetnosti i rad na predstavi ,,Kasting“ po motivima komada ,,Audicija“ Aleksandra Galina u režiji Radoslava Milenkovića. Pored toga radujem se novim igranjima naše ispitne predstave ,,Hekaba“ kako u Republici Srpskoj tako i u regionu. I radujem se svakoj novoj ulozi i iskustvu koje me čeka.
(Marina Majkić Miletić)
Fenomen: Milanče Radosavljević rasprodao treći koncert na Tašmajdanu za 25 minuta
