Aleksandra Todorović, operska pevačica: Opera Grac mi je ostvarila želje

Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu magistrirala je prošlo ljeto. Studij je, kaže ona, bio „mirniji“, sa malo angažmana.

– To je razumljivo, jer kada se započne studij najčešće je tehnika pjevanja na relativno lošem nivou, pa se prvih godina radi najviše na tome. Na četvrtoj godini studija sam, nakon tri godine ničega, i uz razmišljanje da li je ovo uopšte pravi poziv za mene, dobila dvije glavne uloge u oba projekta Akademije, što se rijetko dešava. Moja prva uloga je bila Amelija u operi „Amelija ide na ples“, G. C. Menotija, zbog koje sam čak i na „Nagradi hrvatskog glumišta 2017“ nominovana u kategoriji „Za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika do 30 godina“ – navodi Aleksandra.

Nakon toga dobila je ulogu Agripine u istoimenoj operi, G. F. Hendla.

– Zahvaljujući njoj nastupila sam na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Pored toga sam imala nekoliko nastupa u crkvama izvodeći solo sopran u novokomponovanim oratorijumima. Moj put išao je postepeno uzlaznom putanjom, baš onako kako je to bilo najbolje za mene – ističe Todorovićeva.

Dobijanje angažmana, prema njenom mišljenju, ne zavisi puno od vrste glasa.

– Kroz dosadašnje iskustvo, mogu reći da pod ovim nebom ima mjesta za sve, samo je pitanje koliko ko radi, vjeruje u sebe, i u to o čemu sanja – poručuje ona.

U Muzičkoj školi „Vlado Milošević“ u Banjaluci, završila je violu i pjevanje. Dvoumila se, kaže, da li će nastaviti violu ili pjevanje.

– Odlučila sam se za pjevanje, jer sam se u budućnosti jedino tako mogla zamisliti. Violu još ponekad sviram sebi za dušu, ali moja prva i jača ljubav je pjevanje – priznaje Todorovićeva.

Iako nije često u Banjaluci, zahvaljujući medijima prati dešavanja na domaćoj sceni. Smatra da se na našem prostoru ne zna dovoljno o operi, pa se samim tim stvaraju pogrešne ideje, ne samo u javnosti, nego i među solo pjevačima.

– Da biste nešto ostvarili, trebate prvo vidjeti društvo u kom je zastupljena opera. Dobar profesor pjevanja je dragocjen. Neophodno je da vjerujete u sebe i svoj talenat, ali i da znate da je svaki pjevač do 30. godine još uvijek mlad i ima šanse da započne karijeru. Svaki pjevač mora da nauči da brine o svom glasu i tijelu, i da zna što više stranih jezika. Osnovni su engleski, njemački i italijanski. Umjetnici ovog poziva moraju biti otvoreni i pozitivni u komunikaciji sa ljudima i najvažnije je da imaju ispunjen i srećan privatni život – ističe Todorović.

S obzirom na situaciju u kulturi, koja u BiH i regionu nije sjajna, kaže da poštuje i podržava umjetnike, „koji su silom prilika otišli, ali i one koji su ostali i trude se na sve načine da promijene stanje na bolje“.

– Zbog njih će se, nadam se, kultura podići na viši nivo, što će onda znatno uticati na cijelo društvo i državu – smatra Todorović.

Ono što dajemo, vraća nam se

– Nikada ne odustajte od svojih snova ni zbog čega, a pogotovo zbog godina. Uspjeh dolazi onima koji rade ono što vole, koji su strpljivi, zahvalni i vjeruju da će ostvariti ono o čemu sanjaju. Najbitnije je da se čovjek oseća srećno i ispunjeno, bez briga i frustracija. Ubjeđena sam da treba izbegavati situacije i ljude koje vas čine nervoznim, nesrećnim, ljutim, tužnim, jer ono što dajemo to nam se i vraća – poručuje Aleksandra Todorović.

Neuspjeli pokušaj samoubistva

– Kada radite operu, anegdote su neizbježne. Jedna od njih desila se prošle godine, kada su na kraju opere dva lika trebala pištoljima da počine samoubistvo (što se na kraju ipak ne dogodi). Međutim, jedan od njih je zaboravio da ponese pištolje na scenu i onda se dogodila katastrofa! Slijedi scena: njih dvojica, svaki se drži za svoje grlo i guše sami sebe. Publika je bila u nevjerici, vjerovatno razmišljajući šta je bio cilj reditelja, jer ko još čini samoubistvo daveći sam sebe, sopstvenim rukama – kaže Aleksandra Todorović.