Jedini Japanac na Titaniku: Zbog onoga što je napravio bio je na listi srama sve do kraja života

Noć, 15. aprila 1912. godine. Neko kuca na vrata njegove kabine. Masabumi Hosono otvara. U hodniku panika. Ljudi trče, vrište. Brod tone. Brod za koji su svi mislili da je nepotopljiv.

Masabumi kreće prema palubi gdje je 20 čamaca za spasavanje. Bilo je mjesta za 64. Od 2223 putnika, umrlo je 1517. Više od polovine bi se spasilo da je bilo dovoljno čamaca za spasavanje.

Masabumi prvo nije mogao na palubu. Mislili su da je putnik trećeg razreda, a oni idu zadnji. Nekako se ipak uspio probiti. Čuo je da mornar viče: “Mjesta za još dvoje!”.

Uskočio je u čamac. Spasio se.

Ali vratio se u Japan kao čovjek bez časti. Čovjek koji je ignorisao pravilo “prvo žene i djeca”. Bio je etiketiran kao kukavica. Prozivali su ga čak i ministri i govorili da je osramotio cijelu naciju. Čak je završio u nekim udžbenicima kao primjer sramotnog ponašanja.

Profesor etike na fakultetu označio ga je nemoralnim.

Dobio je otkaz na poslu. Umro je u svom domu 14. marta 1939.

Hosono se rodio u selu Hokura u centralnom Japanu. Nakon školovanja počeo je raditi u Mitsubishiju. Dao je otkaz, u Tokiju je završio tečaj ruskog jezika i zaposlio se kao menadžer u željezničkoj firmi. Došao je do pozicije direktora.

Potom počinje raditi za vladu. Šalju ga u Rusiju da istraži njihov željeznički sistem. Na povratku iz Rusije otišao je u London pa u Soutempton gdje se ukrcao na Titanik. Imao je kartu drugog razreda. Imao je novac i za kartu prvog razreda, ali u to vrijeme kao stranac, nije bilo prikladno da bude među elitom. Kad je brod počeo tonuti, shvatio je da neće biti dovoljno čamaca za spašavanje, prenose 24 sata.

Mislio je na ženu i djecu i da ih više nikad neće vidjeti.

“Pokušao sam se pripremiti za posljednji trenutak, da odem časno i da iza mene ne ostanu mrlje. U isto vrijeme sam se nadao i čekao šansu za spas”, ispričao je Hosono.

Kad je čuo da mornar viče: ‘Ima mjesta za još dvoje’, nije prvi skočio. To je učinio muškarac prije njega.

“Slijedio sam njegov primjer”, rekao je.

Spasen je s ostalima kad je stigao brod Karpatija. U džepu je imao početak pisma koje je namjeravao poslati ženi kad je mislio da neće preživjeti.

Okrenuo ga je na drugu stranu i napisao svoje iskustvo na brodu na japanskom. Do danas je to jedini takav poznati dokument.

Unuk mu je Haruomi Hosono, vodeći član banda Yellow Magic Orchestra, japanske grupe koja je osamdesetih obilježila japansku i svjetsku elektronsku muziku.