Autopijaca: Banjalučanima razlog da poremete nedeljni odmor, Donžuanima izgovor za švaleraciju
Banjalučka autopijaca je najmanje od svega mjesto za trgovinu. Vlasnicima automobila je mjesto za druženje, Banjalučanima razlog da poremete nedeljni odmor, a Donžuanima izgovor za ljubovanje.
Banjalučka autopijaca iznikla je iz nekadašnje stočne pijace. Mjesto je gdje se već godinama, skoro svake nedjelje, okupljaju stotine prodavaca, kupaca i radoznalih posmatrača.
Naročito je živo kada je sunčan dan, jer autopijacu tada pohode desetine Banjalučana, ali i ljudi iz Prijedora, Gradiške, Prnjavora, Dervente, Doboja, Modriče, te Cazina, Bihaća, Bosanke Krupe…
Automobile koje namjeravaju da prodaju, Banjalučani veče prije pijačnog dana dovezu u Lazarevo, plate ulaz, zauzmu mjesto i ostave ga noćnom čuvaru da ga pazi. Tako u nedjelju ne moraju da porane, ali oni su ipak rijetki.
Na pijacu većinom dolaze automehaničari i preprodavci, koji znaju kako od vozila mogu da zarade.
– Lijep je dan. Nedelja. U kući bih se samo dosađivao, a ovde možda nešto i prodam. Dovezao sam mercedesa i pasata. Obilaze ih ljudi, zagledaju i zapitkuju, ali čini se da i nemaju baš para – kaže Boriša Marić iz Dervente, koji je na istom mjestu skoro svake nedjelje.
Mlađi prodavac iz Prnjavora većinu prodavca zna u glavu, jer ne propusti gotovo ni jedan pijačni dan. Nije želio da mu se objavi ime, ali je svejedno bio rječit. Veli, najviše se traže vozila od dvije do pet hiljada maraka, a žene su mu najbolje mušterije.
– U koji automobil žena uperi prst, taj je prodat. One ih biraju po boji, ne zaviruju pod haubu i džaba je njihovim muževima što mjerkaju bijesne mašine – kaže ovaj trgovac i pokazuje na mercedes i BMW od 15.000 maraka, parkirane pored njegovog golfa.
Fotografije većine automobila koji su na pazar izložene su i na internet stranicama za prodaju, ali vlasnici ne odustaju od dolaska na pijacu – jer ugođaj nije isti.
Ulaz moraju da plate 10 KM po automobilu, a oni iz udaljenijih mjesta i skoro 50 KM goriva.
– Teško se nešto može prodati preko interneta i svi bi da se trampe. Nudili su mi i kokoške i željezo, samo ne novac – kaže Banjalučanin Jasmin Džin.
Najviše pažnje plene očuvani automobili, čisti kao apoteka, kakav je i mercesed 240, dizelaš proizveden 1983. godine, vlasništvo Muhameda Mušeljića iz Bosanske Krupe.
– Žena bi se najviše obradovala ako bih ga prodao, jer se oduvijek žalila da ga bolje pazim nego nju. Žao mi je da ga prljam i u njemu prevozim svakakve stvari, pa najčešće stoji parkiran u garaži, zato ga i prodajem – kaže Mušeljić koji ljubimca cijeni 8.800 KM, iako slična vozila neki prodavci cijene i po 15.000 KM.
Banjalučka autopijaca je i izgovor. Brojni su se Donžuani kod supruga pravdali da idu u Banjaluku na autopijacu i da će se zadržati do ručka razgledajući automobile, a u međuvremenu su ljubovali sa drugim damama.
Banjalučka autopijaca je najveća u Republici Srpskoj, a kroz nju godišnje prođe i do 7.000 automobila.
(EuroBlic)
Budite dio sjajne zabave u centru grada: U subotu otvaranje “Banjalučkog proljeća”
Bizarna priča o vanbračnoj kćerki Dajane i Čarlsa: Ona bi mogla da bude buduća kraljica?
