AUTOSTOPOM OD BANJALUKE DO DALEKOG ISTOKA Kapadokija, Goreme – Dobrodošli u riznicu bajki

Dvadesetsedmogodišnji Banjalučani Vedrana i Igor ekonomisti su po zanimanju, ali njihova najveća strast su putovanja.

Već dugo planiraju da krenu u avanturu u vidu velikog putovanja. Njihov san stvoren iz strasti i ljubavi, radoznalosti i želje za učenjem, upoznavanjem novog i rušenja stereotipa i mentalnih barijera, počeli su da ostvaruju ovog oktobra kad su krenuli na veliko putovanje na istok. Prve stanice Beograd i Sofija, zatim Turska, Iran i Indija, pa dokle ih mogućnosti i zvijezde odvedu.

Plan im je preko kaučsurfing-a i autostopa upoznati što više interesantnih ljudi i skupiti što više iskustva.

Vedrana i Igor za portal banjaluka.net pišu o svojim iskustvima i doživljajima, a kako kažu uspomene i iskustva se već skupljaju. Ovdje možete pročitati kako su proveli prve dane na putovanju, utiske iz Istanbula, Ankare a sada pišu o utiscima iz Kapadokije.

Jednostavno do Kapadokije

Turska je zlatna koka za stopiranje, pročıtali smo i uvjerili se u to prilikom stopiranja u Ankari kada smo krenuli ka Kapadokiji. Kada podignete prst u vazduh, u roku od par minuta će stati neko da vas pita može li vam pomoći.

U mjestu Golbaši nadomak Ankare ustopirali smo prevoz do Askaraja. Stao nam je vozač koji je dosta vozio u Evropi, najviše u Italiji pa smo s njim imali priliku pričati malo i na italijanskom. Zanimljivo je da smo s njim imali jedan od jeftinijih obroka u Turskoj. U restoranu u koji nas je odveo “naš vozač” obrok za nas troje smo platili 25 lira (8 KM).

Nakon tri sata ugodne vožnje stajali smo opet na cestı. Ovaj put stopirali smo za Goreme gdje nam je poslije svega par minuta stopiranja stao, do sada najveća legenda, vozač kamiona Gohan. Pjevali smo, plesali i smijali se cijelim putem. Pokazao nam je gdje živi on i njegova porodıca, gdje su mu roditelji. Rado nam je pričao o svojoj ženi i djeci, a mi smo srećni jer smo upoznali čovjeka s velikim srcem i predivnom energijom.

 

Stao nam je na autobusku stanicu koja je udaljena 10 minuta voznje od Gorema, put koji bismo rado prešli pješice da uživamo u krajoliku, ali to je bilo teže zbog torbi tako da smo opet stopirali. Ovaj put nam je stao jedan ugledni biznismen iz tog kraja, vlasnik prodavnice ćilima Sultan Carpets s kojim smo stigli do cilja.

Kapadokija, zemlja divnih konja okićena čudima bijelog pepela

U Kapadokoji smo bili smješteni u hostelu. Sezona je završena pa turısta nije bilo mnogo, ali među ovima koji su tu najbrojniji su Kinezi i Rusi kojima je dosta toga prilagođeno, od natpisa u restoranima, marketima i trgovinama do turističkih ponuda na njihovom jeziku.

 

Stijene ili kako ih jos zovu Vilinski dimnjaci sjeverne Kapadokije, nastali su prije 30 miliona godina vulkanskom erupcijom. Svaka dolina ima specifične i unikatne oblike lavinih stijena. Naokolo prosuta čuda bijelog pepela oduzimaju dah svakim novim pogledom. Zbog svoje raznolikosti nazvane su dolinama ljubavi i mašte, golubijim, crvenim i mnogim drugim dolinama.

Kapadakoji je istinski turistički biser, pa smo zato bili jako iznenađeni cijenama koje su jako povoljne. Tako nešto ne očekujete na popularnoj turističkoj destinaciji.

 

Ono za šta je potrebno izdvojiti malo više novca su turističke atrakcije, kojih ima u izobilju. Od safari i squad vožnji, crvenih i zelenih tura koje vode kroz različite doline, paraglajdinga do one najzanimljivije, ali i najskuplje, jednosatne vožnje balonom.

Iskustvo turskog noćnog izlaska imali smo u Red Red Vıne kafiću gdje smo slušali svirku dvije solo gıtare momaka iz Irana, koje smo igrom slučaja upoznali preko cauchsurfınga. Ne uživate u takvoj muzici – uz vruć čaj, na podnim sofama i okruženi šarenim ćilimima – baš svaki dan.

 

Misteriozne, čarobne doline – šapat prirode

Nakon dana provedenog u relaksaciji i potpunom odmoru, sljedeće jutro stavili smo ruksake na leđa i uputili se u šetnju i penjanje golubijom dolinom i dolinom ljubavi.

Iako je novembar vrijeme nam je i dalje prijatelj, sunce nas prati gdje god odemo. Svaki prizor u ovim dolinama je tako jedinstven i poseban. Bio je ovo jedan od onih jesenjih dana koji se zauvijek urežu u sjećanje, poput žive bajke u kojoj svaka stijena priča svoju priču, i svaki list daje nijansu i dušu tepihu koji nam je šuštao pod nogama dok smo se užurbano kretali naprijed u želji da upijemo što više ljepote.

Prilikom povrtaka odlučili smo da skrenom sa zacrtane staze i vratimo se putem kojim turisti rjeđe idu. Na našu sreću, jer smo naišli na ergelu predivnih konja.

 

Kapadokija je raj za fotografe i ljubitelje pješačenja i planinarenja. Kada se nađeš u nekom od ovih nekoliko gradića smještenih na ovom području, sve sto treba da uradiš da bi doživio čaroliju jeste da podigneš pogled i oslobodiš maštu. Kamene formacije nastale na ovom mjestu ponekad izgledaju nestvarno!

Pozdrav suncu

Svakog jutra ovdje možete posmatrati nevjerovatan prizor dok se sunce diže i pozdravlja novi dan, a sedamdesetak balona se uzdiže visoko u vazduh dok ih povremeni plamen osvjetljava naizmjenično.

Baloni u gradiću Goreme u ovo doba godine polijeću oko pola 7, vožnja traje sat vremena i košta oko 150 eura po osobi. S obzirom na naš budžet i još daleki cilj, vožnju balonom smo ostavili za neki drugi put. Zadovoljili smo se i maksimalno uživali u prizoru sa balkona našeg hostela “Cappadocian special house”.

 

Ovo je definitivno mjesto koje ne smijete zaobići ako je Turska vaša sljedeća destinacija. Mjesto koje predstavlja mješavinu masovnog turizma i staza za samostalne putnike željne avanturizma.

Kapadokija cvjeta, iako je jesen već odavno nastupila grade se novi hoteli, objekti, kućice a sve kao dio velike stijene, ni na tren nenarušavajući ambijent, bar za sad.

 

Dovoljno je deset minuta hoda pjeskovitim stazama i naći ćete se potpuno izolovani od turizma, saobraćajnica, objekata i sve te buke koju pojedinačno svi oni neminovno nose sa sobom.

Riječi nam nisu dovoljan saveznik u opisivanju ovog kraja. Svu tu ljepotu ruku majke prirode treba doživjeti.

A sada, vrijeme je za pakovanje i nastavak puta, istok nas čeka…

(Foto: Instagram)