Banjalučani, da li znate ko je Alfred Pihler?

Poređenje Banjaluke sa Blajburgom, izrečeno u maju ove godine od strane banjalučkog biskupa Franje Komarice izazvalo je žestoku reakciju srpske javnosti. Dok su ga žestoko osuđivali, pojedinci su znali dodati i kako “ništa nije naučio od svog prethodnika Alfreda Pihlera”!

Kako smo u razgovoru sa brojnim Banjalučanima primjetili da Komaričin prethodnik i nije nešto pretjerano poznat javnosti, redakcija portala “banjaluka.net” odlučila je napraviti kraći pregled života banjalučkog biskupa poznatog po izvinjenju srpskom narodu zbog zločina koji je pretrpio u Drugom svjetskom ratu ali i izuzetno dobrim odnosima koje je u njegovo doba Katolička crkva imala sa Pravoslavnom.

Nijemac iz srpske sredine

Pihler je porijeklom Nijemac rođen u srpskoj sredini. Rodio se u njemačkoj kolonističkoj porodici 1913. godine na Oštrelju kod Drvara. Istoimeno mjestašce na planini Oštrelj, bilo je dom za brojne njemačke porodice koji su u Zapadnu Bosnu došli radi razvoja drvne industrije.

Za biskupa banjalučkog imenovan je 22. jula 1959. godine, a posvećen 18. oktobra iste godine.

Penzionisan je 15. maja 1989., a upokojio se 17. maja 1992. godine. Otišao je u penziju sa 75 godina kada ga nasljeđuje pomoćni biskup Franjo Komarica, koji je na toj poziciji i danas. Alfred Pihler bio je sveštenik 48 godina, od toga 29 godina biskup.

Pihlerovi su i danas ugledna porodica, koja daje sveštenike Rimokatoličkoj crkvi i koja ima tradiciju bogoslovskog stvaralaštva.O ugledu koji je biskup Pihler uživao među pravoslavnima govori i podatak da mu je na sahrani bila i delegacija Srpske pravoslavne crkve.

Izvinjenje Srbima

– Jedan od izuzetaka u redovima visoke rimokatoličke hijerarhije, zajedno sa kardinalom Evgenijem Tiseranom, koji je imao snage da javno osudi vatikansku politiku u Drugom svjetskom ratu, bio je biskup banjalučki Alfred Pihler. Stariji ljudi banjalučkog kraja pamte da je pred ustaše koji su rušili crkvu u Maglajanima, izlazio goloruk ubjeđujući ih da se okanu zla i da ne ruše bogomolju. Fanatizovani Pavelićevci su zazirali od Pihlera kao uglednog duhovnika, ali prije svega Nijemca koga su kao kompleksirani sateliti morali da respektuju – navodi Radovan Pilipović u svojoj knjizi „Oreoli i senke“, koja se bavi Srpskom pravoslavnom crkvom na prostoru nekadašnje Nezavisne države Hrvatske.

Biskup Pihler je pažnju javnosti skrenuo na sebe i Božićnom poslanicom iz 1963. godine u kojoj se vjernicima obratio sljedećim riječima:

– U ovoj zemlji su u prošlom ratu mnoga naša braća pravoslavne vjere poginula zato što su pravoslavci. Oni koji su ih ubijali imali su u džepu katolički krsni list. Zvali su se katolici. I ti kršćani ubijali su druge ljude, također kršćane, zato što nisu Hrvati i katolici… Mi bolno priznajemo tu strašnu zabludu tih zalutalih ljudi, pa molimo našu braću pravoslavne vjere da nam oproste kao što je Krist na križu oprostio svima. Ujedno i mi opraštamo svima, ako su nas možda mrzili ili nam nepravdu činili. Danas pred kolijevkom Isusa Krista neka se izbrišu svi dugovi i neka zavlada ljubav.

Takođe, značajan je i Pihlerov govor prisutnim studentima Teološkog fakulteta u Zagrebu, u kojem je, između ostalog, rekao da je 1941. godina bila „veoma teška i bolna, u kojoj je hrvatski narod ukaljao svoje lice prema srpskom stanovništvu“.

U elaboratu Savezne komisije za vjerska pitanja, od 11. maja 1964. godine, napisano je da je Pihler u svojoj božićnoj čestitki osudio postupke ustaša nad pravoslavnim življem u toku Drugog svjetskog rata.

– Za ta zlodjela, na određen način, osudio je i Rimokatoličku crkvu, odnosno biskupe u Hrvatskoj, jer je smatrao da nisu preduzimali mjere u cilju onemogućavanja ustaških zločina… – zabilježeno je u pomenutom elaboratu.
Dalje je zabilježen i dio u kojem se opisuju napori biskupa u pomirenju sa pravoslavnim sveštenicima.

Bliski odnosi sa pravoslavnim sveštenicima

– Ranijih godina rijetko je bilo slučajeva da katolički i pravoslavni sveštenici stupaju u međusobne kontakte, osobito da je do susreta dolazilo između biskupa i episkopa. Ako je toga i bilo onda su oni imali skoro isključivo konvencionalan karakter. Jedino je poznato da je biskup Alfred Pihler, iz Banja Luke, redovno stupao u vezu sa episkopom Vasilijem, dok se ovaj tamo nalazio sa službom, kao i sa episkopom Andrijom, koji je zamjenio Vasilija na položaju episkopa banjalučke eparhije. Prijateljski odnosi između Pihlera i Andreja i danas su vrlo dobri – navodi se u ovom dokumentu.

Upravo je prijateljstvo sa vladikom Andrejem Frušićem, i njihov rad na zbližavanju vjernika Pravoslavne i Katoličke crkve, pored izvinjenja srpskom narodu za ratne zločine, nešto po čemu ćemo Pihlera najviše pamtiti.
Pihler i Frušić su od šezdesetih do osamdesetih godina držali službe u katoličkoj, odnosno pravoslavnoj crkvi.