Banjalučani odahnuli u Švedskoj: Živimo od svog rada!

Glavni plusevi života u Švedskoj su mogućnost nalaženja dobro plaćenog posla, veća šansa za osamostaljenje i planiranje budućnosti. Nešto što mladima u Bosni i Hercegovini itekako nedostaje!

Naveli su ovo u razgovoru za portal SrpskaCafe Bojan i Nikolina, mladi bračni par iz Banjaluke, koji trenutno živi u Malmeu, trećem po veličini gradu u Švedskoj, pozicioniranom na samom jugu države. Oni navode da su duže vrijeme razmišljali o odlasku, prvenstveno zbog političke situacije u BiH.

– Nina je odlučila da upiše drugi master u Švedskoj te je uspjela dobiti stipendiju na Lund Univerzitetu iz oblasti međunarodnog razvoja i menadžmenta. Na osnovu toga smo dobili dozvole za boravak i rad, jer smo partneri. Ja trenutno radim kao web developer u švedskoj kompaniji koja se bavi onlajn prodajom. Na sreću službeni jezik im je engleski – prepričava Bojan za SrpskaCafe.

Mit ili istina :Hladnoća Šveđana

– Hladnoća Šveđana je donekle istina. Ljudi su otuđeniji, ali ako vam treba pomoć možete računati da će pomoći. Puno više poštuju tuđu privatnost i mišljenje što nam se i sviđa. Možda baš zbog ove obazrivosti nekada se čine distancirani. Mi iskreno mislimo da nigdje nije idealno. Svuda ima pozitivnih i negativnih aspekata i stvar je samo vaših prioriteta. Ovo takođe zavisi od očekivanja pojedinca.

Kažu da su glavni plusevi života u Švedskoj mogućnost nalaženja dobro plaćenog posla, veća šansa za osamostaljenje i planiranje budućnosti.

Radnici maksimalno zaštićeni

– Sjajno je to što gotovo svi pričaju engleskim jezikom, tako da se ne osjećamo izolovano. Radnička prava su veoma poštovana a radnici maksimalno zaštićeni. Bojana je posebno iznenadila poslovna kultura, jer hijerarhija nije izražena kao u kompanijama kod nas. Ovdje je sasvim uobičajeno da bilo koji radnik sjedi sa šefom za ručkom i najotvorenije iznosi svoje stavove. Radnici se osjećaju više uključeni u donošenje odluka – navodi Nikolina.

Ipak, iako većina ljudi zna engleski, švedski je neophodan za dobijanje posla na većini radnih mjesta.

– Ovo je posebno izraženo u poslovima za koje je neophodna komunikacija sa ljudima. Super je to što postoji dosta besplatnih mogućnosti za učenje švedskog.

Olakšica je, kažu oni, i to što se većina administrativnih i bankovnih poslova može uraditi onlajn ili putem telefonskog poziva.

– Tako da nema nikakvih čekanja u redu i gubljenja vremena. Ipak, kada govorimo o plusevima života u Švedskoj, najbitnije nam je da možemo živjeti od svog rada ali i da uštedimo – složili su se oboje.

Integracija migranata veliki izazov

Sa druge strane, naši sagovornici naglašavaju da je pronalazak stana za iznajmljivanje veliki izazov, pogotovo u Štokolmu, gdje se čeka i po nekoliko godina za iznajmljivanje smještaja direktno od kompanije koja je vlasnik.

– Kompanije imaju svoje redove čekanja, i proces zna da traje dugo. Takođe, iako je zdravstvena zaštita besplatna i kvalitetna izuzetno je teško doći na pregled kod doktora. Na primjer, trebate imati temperaturu bar pet dana uzastopno kako biste mogli zakazati pregled, a za uopštene preglede se čeka i po dva mjeseca.

Još jedan minus jeste, dodaju, što kada dođete potrebno je izdvojiti oko tri mjeseca za prikupljanje svih potrebnih dokumenata (boravišna dozvola, JMBG, lična karta, otvaranje bankovnog računa).

– Takođe smo primjetili, kada pričamo o minusima, kako je integracija migranata izazov jer dolazi do segregacije u određenim dijelovima grada, te pojave kriminala.

Kada je riječ o troškovima života, ističu da su oni dosta viši nego kod nas, ali da su zato i plate znatno više.

Zadovoljni klimom

– Klimom smo zadovoljni. Očekivali smo da će biti dosta hladnije, ali kako živimo na jugu temperature su mnogo veće nego u ostatku države. U januaru smo proveli sedmicu dana u Banjaluci i tamo nam je bilo hladije nego u Malme-u. Temperatura tokom zime je rijetko bila ispod nule dok noć duže traje nego kod nas u zimskom periodu.

– U prosjeku iiznajmljivane stana košta od 650 do 1 200 evra, na hranu za nas dvoje ode oko 500 evra, a potrebno je izdvojiti novac i za stambeno osiguranje, internet i struju, oko 100 evra mjesečno. Naravno, potrošnja zavisi od broja članova porodice i veličine stambenog prostora. Sa druge strana, prosječna plata je između 2 000 i 3 000 evra, za neka zanimanja kao što su veterinari i doktori su plate mnogo veće. Mi smo zaista zadovoljni i prihodima i uštedom.

Vikendom obilasci okolnih gradova

Radno vrijeme zavisi od zanimanja kojim se osoba bavi i same kompanije.

– Znamo da se kod nas dosta priča o tome kako se u Švedskoj radi samo šest sati dnevno. Ovo radno vrijeme je usvojio neznatan broj kompanija, dok se u većini radi po osam sati dnevno.

Njihov radni dan se, kako kažu, ne razlikuje mnogo od radnog dana u Banjaluci.

– Zauzeti smo do nekih 18 časova, onda dolazimo kući i vrijeme provodimo u odmoru, čitanju i ostalim slobodnim aktivnostima. Vikendom se trudimo da idemo u obilaske okolnih gradova i prirode. U blizini se nalazi dosta sjajnih staza za pješačenje koje često koristimo.

Pitali smo ih i kakve šanse za posao u Švedskoj imaju ljudi sa naših prostora.

– Većina stručnih zanimanja je deficitarna, ali isto tako postoji suficit nekvalifikovanih zanimanja. Tako da šansa za zaposlenje zavisi od vrste posla. Mi smo uspjeli doći na osnovu Nininog mastera ali znamo da je za ostale ljude koji nisu EU državljani proces dobijanja radne dozvole komplikovan.

Kažu da im ne nedostaje domaća kuhinja jer se u Švedskoj mogu pronaći i svi poznatiji domaći proizvodi.

– Imamo pristup različitim kuhinjama svijeta, tako da volimo eksperimentisati i jesti nove specijalitete. Kako ovdje živi dosta ljudi sa Balkana u supermarketima možemo kupiti proizvode svih poznatijih brendova i naše hrane – istakli su naši sagovornici i dodali da se za sada dobro nose sa nostalgijom, ali da im, naravno, nedostaju porodica i prijatelji – rekli su za SrpskaCafe Nikolina i Bojan.

Početnička greška

Postoje mnoge stvari koje se u Švedskoj razlikuju od naše zemlje, a sa jednom su se susreli već prvih dana boravka u ovoj skandinavskoj državi.

– Prve sedmice smo, kao i većina ljudi, napravili početničku grešku i pokušali da novac zamijenimo u banci kako bismo dobili odgovor da je to banka koja ne koristi keš (cashless). Kasnije smo naučili da se u skoro svim velikim bankama keš ne koristi – naveli su oni.

(Srpskacafe.com)