Magazin 24.01.2021.

“HIMERINA KRV”: Slaviša Pavlović u Banjaluci, Prijedoru i Gradišci predstavio roman o Dučiću

ČITANJE: 4 minute

Pisac Slaviša Pavlović, koncem prošle sedmice, u Banjaluci, Prijedoru i Gradišci, promovisao je svoj novi roman “Himerina krv”, objavljen prošle godine u izdanju “Lagune”. Riječ je o prvom romanu o Jovanu Dučiću koji je, kako zbog teme, tako i zbog Pavlovićevog pristupa istoj, izazvao pozitivne reakcije čitalačke javnosti u Srbiji i u Republici Srpskoj.

“Još u detinjstvu čitao sam Dučića. On je za mene bio najveći ili jedan od najvećih pesnika u svakom slučaju. Međutim, ono što je meni bilo interesantno i ono što sam sebi dao u zadatak jeste da napišem knjige o ljudima koje sam želeo da upoznam, a da prethodno nisu postojale o njima. Naravno, to ne znači da mogu o svima da napišem knjigu, niti imam strast ka tako nečemu u životu”, rekao je Pavlović, za čiji roman su preporuke napisali Vladimir Pištalo i Vladimir Kecmanović, pišu Nezavisne.

Pavlović dodaje da je Dučić imao jednu impresivnu biografiju i mimo književnosti; veliki broj afera, veliki broj uspona i padova.

“On je prvi ambasador u našoj istoriji. Do tada smo imali diplomate u rangu konzula. Potom, prijateljstva sa velikim ljudima izvan ovih granica koja su za jednog siromašnog Trebinjca, moramo priznati, impresivna. Jovan Dučić nije imao ono što je Aleksa Šantić imao. Iako su oni u mladosti bili najbolji prijatelji, Šantić je imao veliki novac koji je proćerdao. Sa druge strane, Jovan Dučić je imao taj talenat da ume da zaradi novac”, ističe Pavlović. On opisuje Dučića i kao egocentrika; kao i svaki umjetnik bio je samoljubiv, ali i kao velikog humanitarca koji je pomagao rodnom Trebinju kad god mu se ukazala prilika za tako nešto.

Slaviša Pavlović smatra da je Dučić otvorio vrata u svijetu za srpsku književnost.

“Do Jovana Dučića niko nije izašao izvan ovih granica – i Evropa i uopšte čitav svet u tom trenutku nisu sa naročitom pažnjom posmatrali srpsku književnost. Jovan Dučić je od prvog trenutku kada je izašao iz naših granica počeo da prevodi naše pisce i to je otvorilo vrata srpskoj književnosti. Mogu slobodno da kažem da je to otvorili vrata i Andriću da bude preveden i da dobije to što je dobio. Pitanje je kako bi bilo da se Jovan Dučić nije pojavio i koliko bi bez njega tih prevoda bilo. To je jedan njegov kvalitet više”, navodi Pavlović. Književnik smatra da Dučićeva diplomatska karijera ni u kom slučaju nije odmogla njegovom pisanju.

“Naprotiv, Jovan Dučić je zahvaljujući diplomatiji dobio priliku da upozna mnoge zemlje i kulture sveta. Čitao je svetske pisce i sam je govorio da je mnogo bolji zahvaljujući tome. On je diplomatiju veoma lično i emotivno doživljavao, što se ne vidi iz njegovih diplomatskih spisa. Međutim, kad pogledate spise iz njegovog dnevnika, to je već jedna snažna emocija, jedan patriotizam u određenim trenucima, u drugim trenucima ekstreman bes prema državi”, govori Pavlović.

Pisac Dučića vidi kao čovjeka koji je upijao i volio sve što je novo.

“Recimo, kada su se pojavili automobili, položio je vožnju i celu Evropu je obišao automobilom. Vozio je i u Americi, tamo je imao čak i jednu saobraćajnu nesreću”, otkriva Pavlović.

Dabome, Pavlović nije mogao da ne govori i o Dučićevom odnosu prema ženama.

“On je o ženama u svom dnevniku više otkrio nego u svojoj poeziji. On u poeziji zaista veliča ženu i ljubav. Žene su ga volele. On je imao status kao rok zvezda sedamdesetih. Bio je čovek koji govori nekoliko svetskih jezika, koji je rado viđen u svakom društvu, koji je veoma šarmantan. Ipak, Jovan Dučić je bio čovek koji je voleo zabranjene žene. Za njega je svaka ljubav morala je da bude mistika. Uglavnom su bile udate i zbog toga je imao veliki broj afera”, kaže Pavlović ističući da je Dučić u svakoj ljubavi gajio i nadu koja je potom umirala.

Kasnije će ga neki čitaoci, dodaje Pavlović, okarakterisali i kao ženomrsca zbog poglavlja “O ženama” ispisanog u knjizi “Blago cara Radovana”.

Pisac smatra da je Dučić imao jedan ispunjen život koji je završio uz veliku tugu.

“Recimo, jedan Milan Kašanin, naš istoričar umetnosti, koji je poznavao Jovana Dučića, 40 godina posle Dučićeve smrti piše da je on iz svog života uzeo sve što je jedan čovek mogao da uzme. Da nigde ništa nije pokvario, samo je napravio. To je, po njegovom mišljenju, možda najbolje proživljen jedan život, iako sam ja i dalje ubeđen, na osnovu onoga što sam pročitao, veoma tužan, ali i za to imamo veoma dobar razlog. Bio je Drugi svetski rat, on je bio veoma daleko i nije mogao da pomogne”, zaključio je Pavlović, čije je gostovanje u Banjaluci organizovala agencija “Venturo”, dok je razgovor s njim u Domu omladine vodio Ernest Bučinski.

(SB)