Ljubiša Savanović: Barabe grabe, raja trpi

Ljubiša Savanović, glumac Narodnog pozorišta Republike Srpske (NP RS), na 16. “Danima komedije 2017” u Bijeljini proglašen je za najboljeg glumca festivala.

Nagradu je dobio za ulogu Neše, privatnog advokata u predstavi “Podvala”, rađenoj po tekstu Milovana Glišića i u režiji i adaptaciji Đurđe Tešić. Predstavu koja je prošle godine otvorila Teatar fest, najveći pozorišni festival u Republici Srpskoj, a koja je svojevremeno, krajem 19. vijeka, zbog oštre kritike vlasti u Srbiji bila zabranjena, banjalučka publika moći će da pogleda već u ovaj četvrtak u NP RS, s početkom u 20 časova.

– Mi smo društvo u kome svako svakom gleda da podvali, naše su vrline postale laž i manipulacija, naša je apsolutna vodilja ideja da je sve moguće prodati, od tela do obraza… Zaneli smo se baš kao Neša advokat, za kojeg kritika na jednom mestu kaže da je valjevski Jago. Zaboravili smo da kada podvaljuješ, podvaljuješ pre svega samom sebi, zapisala je rediteljka predstave, a šta o Neši advokatu, nagradama, stvarnosti danas i stvarnosti u vrijeme nastanka “Podvale” misli glumac Ljubiša Savanović, prenosimo u intervjuu koji je dao za “Nezavisne”.

Koliko je Neša, privatni advokat, aktuelan u današnjem društvu, i čini li Vam se da njegove spletke više “piju vode” danas nego u Glišićevo vrijeme?

Savanović: Oko nas je previše Neša koji su neobrazovani, polupismeni i nesposobni, ali bahati, samouvjereni i podobni. Takvi danas čine (kvazi)elitu ovog naroda, koji je opet sam kriv što je takve pustio da ga vode. Isti je problem i onda i danas. Barabe grabe, raja trpi.

Da li će tako ostati i u budućnosti?

Savanović: Ne znam da li ću ja dočekati da se to promijeni. Iskreno, sumnjam. Ali ja sam odlučio da ostanem ovdje i da se borim da onima koji dolaze poslije nas bude lakše i da bar oni dočekaju to vrijeme u kojem neće krčiti šikaru koju mi krčimo. Najbolji primjer da je to moguće je Gradsko pozorište “Jazavac”. Njega su prije 10 godina osnovala tri čovjeka koji nisu imali posao i nisu htjeli da sjede i čekaju da im roditelji daju džeparac. Danas, nakon 10 godina borbe, to je jedno od nekoliko pozorišta u regionu koje nije na raznim budžetima, nego se samofinansira i živi. To je prije 10 godina izgledalo suludo, ali dokazali smo da može. Samo treba da se radi. Ja se nadam da će se pojaviti i drugi mladi ljudi koji neće čekati, nego će uzeti stvar u svoje ruke.

Čini mi se da upravo postojanje “Neša advokata” doprinosi da ovdje normalne stvari izgledaju suludo. Da li Vam je na sceni lakše takvog tipa prepisati iz stvarnosti u odnosu na neke druge likove koji se ne sreću tako često?

Savanović: Nije bilo teško naći model za rad na ulozi jer smo okruženi takvim tipovima, a bilo je dosta posla. “Podvala” je treća predstava koju radim sa Đurđom Tešić, sjajnom rediteljkom koja mi je mnogo pomogla u radu na ovoj ulozi. Nemam poseban recept za različite uloge. Svaki put krećem od nule i nekad napravim više, nekad manje.

Ovaj put ste očigledno napravili više, a otud i nagrada u Bijeljini. Kakav je Vaš odnos prema nagradama, pa i ovoj sa tamošnjih “Dana komedije”?

Savanović: Lijepo je dobiti nagradu, da se ne lažemo. Nisu me nagrade mimoišle kad sam bio mlađi i kad mi je to značilo mnogo više. I ja mislim da sam radeći na ovoj ulozi napravio dobar posao, pa mi je drago kad se to i ovako potvrdi.

U kojim će još ulogama publika banjalučkih pozorišta moći da vidi Ljubišu Savanovića u narednom periodu?

Savanović: Trenutno radim na naslovnoj ulozi u predstavi “Radovan III” u režiji Nikole – Kolje Pejakovića u Gradskom pozorištu “Jazavac”. Okupili smo sjajan autorski tim i još bolju glumačku ekipu i ja očekujem da će nakon predstava “Celo telo tu me boli” i “Šećer je sitan, osim kad je kocka” i ova igrati stalno pred punom salom. Očekuje nas predstava koja će biti pejakovićevski duhovita, radnja je prebačena u današnju Krajinu, a ovaj put se bavimo narastajućim valom primitivizma običnog čovjeka u kojem se gušimo, a koji polako postaje normalan i prihvatljiv način ponašanja.

Uskoro će biti prikazan i film i serija “Meso”. Velika su očekivanja i publike i aktera. Mislite li da ovaj projekat može nešto značajnije i trajnije da uradi za kinematografiju RS?

Savanović: Ne može. Kao što ni ovaj tekst ne može da promijeni ništa. Promjene se moraju dešavati sistematski i dolaziti odozgo, a ne odozdo. Mi koji smo na terenu svoj posao radimo uprkos svemu, kao što uprkos svemu što radimo i napravimo niko od ljudi koji sjede po ministarstvima, televizijama i koji vode ovu državu i dalje ne vide šta nam znači kultura. Sva njihova pomoć je formalna, reda radi, i uvijek kasni. Svijetla tačka je producentska kuća “Bosonoga”, koja je radila i “Meso”, i u kojoj je okupljen jedan broj ljudi koji znaju posao.

(nezavisne.com)