Matematika sudnjeg dana: Može li jedna formula zaista predvidjeti kada će nestati čovječanstvo?

Ideja da bi kraj čovječanstva mogao da se izračuna pomoću matematike zvuči kao scenario iz naučnofantastičnog filma. Ipak, upravo takva teorija već decenijama izaziva pažnju naučnika, filozofa i javnosti.

Riječ je o takozvanom Argumentu sudnjeg dana, poznatom i kao Doomsday argument ili Karterova katastrofa. Ova kontroverzna teorija ne predviđa asteroid, nuklearni rat, pandemiju ili klimatski slom. Umjesto toga, oslanja se na vjerovatnoću, statistiku i pitanje gdje se današnji ljudi nalaze u ukupnoj istoriji ljudske vrste.

Šta je Argument sudnjeg dana?

Argument sudnjeg dana polazi od jedne neobične pretpostavke: svaki čovjek koji se rodi zauzima određeno mjesto u ukupnom nizu svih ljudi koji su ikada živjeli i koji će ikada živjeti.

Ako sebe posmatramo kao nasumičnog člana tog velikog niza, postavlja se pitanje: da li je vjerovatnije da se nalazimo blizu početka, sredine ili kraja ljudske priče?

Prema ovoj logici, bilo bi statistički neobično da smo rođeni veoma rano u istoriji čovječanstva, ako će poslije nas živjeti još trilioni i trilioni ljudi. Zato pristalice ovog argumenta tvrde da sama činjenica da živimo sada može da sugeriše da čovječanstvo možda nije na samom početku svog postojanja, već znatno dalje nego što volimo da mislimo.

Teorija koja izaziva nelagodu

Ovu ideju je prvobitno iznio australijski astrofizičar Brandon Carter, a kasnije su je razrađivali i drugi autori, među njima filozof John A. Leslie i astrofizičar J. Richard Gott.

U osnovi se nalazi takozvani Kopernikanski princip. On kaže da ne treba pretpostavljati da zauzimamo posebno ili privilegovano mjesto u svemiru. Drugim riječima, Zemlja nije centar univerzuma, a ni naše vrijeme ne mora biti posebno u ukupnoj istoriji čovječanstva.

Kada se taj princip primijeni na ljudsku vrstu, dobija se uznemirujuća ideja: možda ni mi nismo rođeni u nekom izuzetnom trenutku, već u jednom sasvim prosječnom dijelu ljudske istorije.

Kako matematika dolazi do godine kraja?

Prema pojedinim tumačenjima ove teorije, ako se pretpostavi da je do sada živjelo nekoliko desetina milijardi ljudi, može se pokušati procijeniti koliko će ih ukupno živjeti do kraja postojanja naše vrste.

U popularnim objašnjenjima često se navodi računica prema kojoj postoji velika vjerovatnoća da ukupan broj ljudi koji će ikada živjeti neće biti beskonačno velik, već ograničen na određeni broj. Ako se tome doda pretpostavka da će se svjetska populacija dugoročno stabilizovati na oko 10 milijardi ljudi, a da će prosječan životni vijek ostati približno 80 godina, dolazi se do datuma koji zvuči zastrašujuće precizno.

Prema toj računici, kraj čovječanstva bi mogao da se dogodi oko 11.146. godine nove ere.

To bi značilo da bi ljudska vrsta, barem prema ovom misaonom eksperimentu, mogla postojati još nešto više od 9.000 godina.

Da li to znači da je kraj svijeta zaista izračunat?

Ne. I to je najvažniji dio cijele priče.

Argument sudnjeg dana nije proročanstvo, niti pouzdana naučna prognoza. On ne uzima u obzir ogroman broj faktora koji mogu promijeniti budućnost čovječanstva: tehnološki napredak, kolonizaciju drugih planeta, medicinska otkrića, klimatske promjene, ratove, pandemije, vještačku inteligenciju ili potpuno nepredvidive događaje.

Zato mnogi naučnici i filozofi smatraju da je riječ o zanimljivom, ali veoma spornom statističkom argumentu. Kritičari tvrde da se budućnost čovječanstva ne može svesti na jednu vjerovatnosnu formulu i da ovakav pristup zanemaruje stvarne uzroke koji bi mogli produžiti ili skratiti opstanak ljudske vrste.

Zašto ova teorija i dalje privlači pažnju?

Razlog je jednostavan: ona postavlja pitanje koje je istovremeno matematičko, filozofsko i duboko ljudsko.

Da li živimo na početku velike ljudske epohe, u kojoj će naši potomci jednog dana naseliti druge planete i postojati milionima godina? Ili smo, statistički gledano, već mnogo bliže kraju nego što nam se čini?

Upravo ta neizvjesnost čini Argument sudnjeg dana toliko privlačnim. On ne nudi siguran odgovor, ali nas tjera da razmišljamo o tome koliko je opstanak čovječanstva krhak.

Stvarne prijetnje su mnogo bliže od 11.146. godine

Iako je godina 11.146. za današnje ljude gotovo nezamislivo daleka, stvarne opasnosti sa kojima se čovječanstvo suočava postoje već sada.

Klimatske promjene, nuklearno oružje, biotehnološki rizici, pandemije, poremećaji ekosistema i nekontrolisan tehnološki razvoj mnogo su konkretnije prijetnje od apstraktne matematičke formule.

Na duže staze, i sama planeta ima ograničen rok trajanja. Naučnici znaju da će se Sunce u dalekoj budućnosti širiti, mijenjati uslove na Zemlji i na kraju učiniti našu planetu nenastanjivom. Ali to su procesi koji se mjere milijardama godina, a ne vijekovima.

Zaključak: formula koja više upozorava nego što predviđa

Matematika sudnjeg dana ne govori nam sigurno kada će čovječanstvo nestati. Ona nam pokazuje koliko je teško razmišljati o sopstvenoj budućnosti bez iluzije da smo posebni i zaštićeni.

Možda je ova teorija pogrešna. Možda će ljudi živjeti hiljadama, milionima ili čak milijardama godina. Ali njena prava vrijednost nije u tačnom datumu, već u podsjećanju da opstanak civilizacije nije zagarantovan.

Ako nas jedna sporna formula može natjerati da ozbiljnije razmišljamo o budućnosti, onda je već postigla ono najvažnije.

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno