MIRKO ŠAROVIĆ, LIK I DJELO: Mandat predsjednika RS u sjenci ubistva Riste Jugovića (3)

Na početku novog vijeka, činilo se da se pred Mirkom Šarovićem otvaraju neslućene političke perspektive. Završio se relativno neugodni period, u kojem je Nikola Poplašen bio smijenjen sa funkcije predsjednika Republike Srpske, a Šarović kao potpredsjednik RS obavljao dobar dio njegovih dužnosti, uz česte primjedbe u javnosti da to nije nimalo fer i da je trebalo da oštro odbije takav „poklon“ stranog faktora u BiH.

Dočekao je opšte izbore 2000. godine, kada je, kao kanididat SDS-a, sa 313.572 glasova izabran za predsjednika RS, a njegova ranija uloga potpredsjednika Srpske pripala je Draganu Čaviću. Šarovićev konkurent, Milorad Dodik iz SNSD-a, osvojio je 161.942 glasa. Osim po statistikama sa biračkih mjesta, to vrijeme se razlikovalo od sadašnjeg i po naglašenoj opsjednutosti političara i medija obavještajnim službama. Domaće „špijunske“ strukture u toj fazi nisu bile naročito interesantne Mladenu Ivaniću, lideru tek formiranog PDP-a i novom koalicionom partneru SDS-a. Ali, zato je Mirko Šarović ovu profesiju smatrao vrlo važnom, pa mu je jedna od glavnih preokupacija na startu mandata bila da stavi pod kontrolu tada još postojeću Obavještajno-bezbjednosnu službu (OBS) RS.

Na mjesto šefa OBS-a imenovao je Dobrislava „Dobru“ Planojevića, zemljaka iz Rogatice. Taj potez se gotovo nikome nije dopao – ni Šarovićevim kolegama u SDS-u, ni strancima čiji je glavni čovjek za nadzor te sfere bio Amerikanac Žak-Pol Klajn, a ni u samoj službi nisu bili nimalo oduševljeni naglim usponom već marginalizovanog zaposlenika OBS-a koji je godinama tavorio u Bijeljini. Nije trebalo dugo čekati da se ispostavi da Šarovićevo povjerenje u Planojevića nije imalo nikakvu drugu težinu osim „zavičajne“, pošto su OBS i kabinet predsjednika RS bili potpuno zatečeni burnim protestima u Banjaluci u prvoj polovini maja 2001. povodom postavljanja kamena temeljca za obnovu džamije Ferhadije.

Razmjere tih nemira bile su vrlo iritantne za međunarodne strukture, a pa je Šarović brzo popustio pod pritiskom da smijeni Planojevića. Na njegovo mjesto je imenovao osobu sličnog profila, Ristu Zarića iz Zvornika, ali, o konfuznom odnosu samog Šarovića prema toj problematici svjedoči i činjenica da je u tom periodu potpisao i saglasnost za formiranje tzv. Državne agencije za istragu i zaštitu. SIPA je u tom momentu djelovala kao konkurencija OBS-u. Kasnije, nakon Šarovićevog mandata, ispostaviće se da je, u stvari, OSA „sahranila“ posljednje zvanične ostatke srpskih obavještajnih struktura u RS. Ali, u ovoj fazi, malo kome je bilo jasno zašto se Šarović istovremeno očajnički bori da kontroliše OBS, a „zelenim svjetlom“ za Sipu otvara vrata kasnijoj centralizaciji bezbjednosnih struktura u BiH, u čemu je tačka na „i“ bio nastanak Ose.

Osim zbrke u ovom sektoru, imao je Šarović tokom mandata i rijetke poteze praćene većinskom podrškom javnosti, a takav čin je, nesumnjivo, bio potpis na prvoj verziji Sporazuma o specijalnim vezama RS i Srbije, zajedno sa Vojislavom Koštunicom, tadašnjim predsjednikom SRJ, u maju 2001. Međutim, sve je to ostalo u drugom planu nakon slučaja koji je, tamnim bojama, obilježio završnicu Šarovićevog predsjedničkog mandata.

Javna tajna

Riječ je o ubistvu Riste Jugovića na Palama, 10. marta 2002. godine. Direktor Srpskog osiguravajućeg društva „Jahorina“, poslovnog sistema kroz koji je u to doba cirkulisao veliki novac, stradao je od hitaca ispaljenih iz pištolja kalibra 7,65, u svojoj kancelariji, odnosno u blizini porodične kuće.

Od tada do danas, Jugovićeva smrt nikada nije dobila sudsko razjašnjenje, a u javnosti su kružile razne verzije o toj tragediji. O Šarovićevom mjestu u čitavoj toj situaciji najdirektnije se izjasnio Milorad Dodik, i to 11 godina kasnije, 27. novembra 2013. Gostujući na jednoj televiziji u Istočnom Sarajevu, kao tadašnji predsjednik RS, Dodik je nedvosmisleno optužio Šarovića da je naručio ubistvo bivšeg direktora „Jahorina osiguranja“ Riste Jugovića 2002.

– Počinitelj ubistva je zapravo poznat, a Šarović je naručilac – rekao je Dodik tom prilikom.

On je dodao i da je inspektorima SIPA izrazio spremnost da svjedoči.

– To je bila javna tajna u Sarajevu i svi su čekali dan kada će Šarović biti uhapšen – rekao je Dodik tada, što su prenijeli svi mediji u regionu.

Šarović je odmah reagovao, ističući da je šokiran Dodikovom izjavom i najavio tužbu.

– To ću i učiniti, jer je meni i mojoj porodici učinio nešto nedopustivo – rekao je on.
Međutim, bura se prilično brzo stišala, a nema podataka ni da je Dodik svjedočio, ni da ga je Šarović tužio zbog javno iznesenih optužbi.

Prozivke centara moći

U svakom slučaju, nezavisno od kasnijih polemika na relaciji Dodik – Šarović, koje su u značajnoj mjeri bile obilježene veoma zaoštrenim odnosima SNSD – SDS, čije se koalicija na nivou BiH krajem 2013. uveliko raspadala, ostaće zabilježeno nekoliko momenata.

Naime, sam Risto Jugović je u završnici svog života održao više konferencija za štampu na kojima je otvoreno govorio da je u sukou sa tadašnjim vrhom SDS-a. Nije uvijek bilo tako, jer je od početka devedesetih slovio za važnu osobu u finansijskom „resoru“ te stranke. Međutim, nakon više od jedne decenije, to je pripadalo prošlosti, a spor se približavao vrhuncu.

Na posljednjoj pres-konferenciji, tri dana prije ubistva, Jugović je u Banjaluci bio vrlo oštar.

– Dokle će ići na ‘Jahorinu’? Ići će sve dotle dok je ne pokore i pokupe sve što ima. Njihov pokušaj ide u pravcu da mene više nema, jer ako mene nema, oni će privatizovati ‘Jahorinu’. Pod hajkom je i PIF ‘Jahorina Konseko’, riječ je o hajci koju u cijelosti, od početka finansira Gavrilo Bobar. U posljednje dvije godine, snagom vlasti, da li Mirka Šarovića, a ne može biti amnestiran ni Mladen Ivanić, dobio sam 72 poziva, od kojih je 70 odsto poziva na informativni razgovor. Sve su to crvene prozivke centara moći, jer je u sprezi policija, tužilaštvo, sudovi i politika. Nikad prije nisam pozivan, a sad su gospoda iz SDS-a našla da me sa raznih punktova okaljaju – rekao je tog dana Risto Jugović.

Tada je ponovio da jeste izložen prijetnjama i pritiscima da se povuče sa vrha osiguravajućeg društva, ali da neće otići „sve dotle dok ‘Jahorina’ ne ostane u rukama sigurnog čovjeka koji nije na liniji politike, već ekonomije“.
Smrt je bila brža od ovih planova, pa je već poslije tri dana do sada neprocesuirani ubica ispalio,po svemu sudeći, čitav šaržer metaka u Ristu Jugovića. Tri godine kasnije, Ristina supruga Ratka i sin Aleksandar imali su opširnu ispovijest medijima, u kojoj su iznijeli svoja viđenja te likvidacije.

Oni su, između ostalog, naglašavali i uloge Ratka Renovice, čovjeka koji je naslijedio Ristu na čelu SOD „Jahorina“, kao i Mirka Stojčinovića iz RUGIP-a.

– Svojevremeno mi je doktor iz Brčkog Dragan Pajić rekao da je čuo da je Mirko Šarović određenim ljudima rekao da ne želi Ristu više vidjeti na mjestu direktora, jer nije htio da igra po njegovim pravilima. Mogu samo jedno reći, da su htjeli, da je vlast htjela, mogli su odmah otkriti ko stoji iza svega. Gotovo svi ljudi znaju ko je ubio mog Ristu i ne samo njega, već i ostale – ispričala je tada Ratka Jugović.

Hajka je nastavljena

Njen osvrt na sve što je prethodilo ubistvo bio je vrlo detaljan.

– Vršili su stalan pritisak, a najuporniji je bio Šarović koji je insistirao da se moj suprug po svaku cijenu smijeni sa mjesta direktora. Kada je podignuta prijava protiv Riste, zvali su iz Šarovićevog kabineta iz Lukavice. Zvao je njegov šef kabineta Ranko Ninković. Tražio je Ristu, ali on nije bio kod kuće. Zvao je opet nakon tri-četiri sata, ali njega opet nije bilo. Ninković je zvao i nakon par dana na posao i tada mu je rekao – ‘poručio ti je moj gazda da ga ostaviš na miru, pa će onda i on tebe’ – rekla je Ratka.

Ona je u toj ispovijesti dodala kroz suze:

– Nikada ga nisu ostavili na miru, hajka je nastavljena, a na kraju, kada su vidjeli da ga ne mogu javno kompromitovati i smijeniti sa mjesta generalnog direktora preduzeća, mučki su ga ubili.

Mlađi sin Aleksandar je smatrao da bi najbolje bilo kada bi se izvršila revizija čitavog slučaja, da bi se vidjelo ko je kočio istragu i zašto.

– Upitao bih istražne organe da li su ikada uzete izjave od Mirka Stojčinovića i Mirka Šarovića, jer ih je otac nekoliko dana prije ubistva javno prozvao na konferenciji za štampu kao svoje progonitelje. Ako nisu to uradili, pitao bih ih zašto to nisu učinili – rekao je Aleksandar Jugović.

Ratka je progovorila i o konkretnim osobama koje su povezivane sa samim činom ubistva.

– Ono što sam ja čula, što se priča na Palama, jeste da iza svega stoji jedan narkoman pod nadimkom Ždralo. On je čak i bio uhapšen, ali kasnije je pušten – izjavila je tada Ratka Jugović.

Tandem sa kriminalne scene

„Ždralo“ iz udovičine priče ipak nije nadimak, već prezime. Đorđe Ždrale je, zajedno sa prvobitnim kumom, a kasnijim žestokim neprijateljem, Darkom Elezom, u dužem periodu u proteklim decenijama činio vodeći tandem kriminalne scene Istočnog Sarajeva. U međuvremenu, obojica su zbog raznih krivičnih djela osuđeni na duge zatvorske kazne, a Ždrale je u Sudu BiH dobio 20 godina robije zbog ubistva Ljubiše Savića – Mauzera u Bijeljini.

Sukob Ždrale – Elez, koji je bio obilježen i međusobnim pokušajima atentata, kulminaciju je imao 2005. godine, kada je Elez u ispovijesti jednom mediju u federalnom Sarajevu, kumu Ždrali, s kojim je već bio u sukobu, pripisao čitav niz ubistava, a tada ga je označio i kao izvršioca likvidacije Riste Jugovića, pominjući i Mirka Šarovića kao „nalogodavca“.

Mimo ovih tvrdnji, o kojima se nikada nije raspravljalo pred sudovima, ostalo je zabilježeno da je Đorđe Ždrale svojevremeno bio osuđen na sedam godina zatvora za ubistvo Gorana Batinića, zvanog Frkuš, u jednom kafiću u Lukavici. Međutim, kasnije je pomilovan, nakon pet godina i tri mjeseca iza rešetaka, i to ukazom tadašnjeg predsednika RS Mirka Šarovića, dok mu je trajao mandat, krajem 2001.

Šta god da je istina u svemu tome, bizarna je činjenica da je Ždrale izdržavao kaznu za ubistvo „Frkuša“ u Doboju, a da je nekoliko godina kasnije, 2005, u tu ustanovu, kao pritvorenik, stigao i Šarović. Ali, iz drugih razloga, nakon međunarodne istrage u vezi sa Privrednom bankom Srpsko Sarajevo i optužbi povezanih s ovim slučajem. Ipak, o tome više u narednom nastavku.

(banjaluka.net)