Magazin 06.01.2017.

Neobičan orkestar iz Brezičana kod Čelinca: Djed i unučad muzikom razgaljuju srca

ČITANJE: 3 minute

Zvuci harmonike, violine, gitare i tambure dio su malog, ali posebnog orkestra, koji čine Ilija Dujaković iz Brezičana kod Čelinca i njegovih troje unučadi.

U kući djeda Ilije veselja i pjesme nikad ne manjka, a zanimljivo je to što najstariji član “orkestra” ima 65, dok je najmlađi napunio tek tri godine. Djed, koji svira na čak četiri instrumenta, bogato znanje prenosi svojim unučadima, koja uspješno koračaju njegovim stopama.

Milica Dujaković (18), Nemanja (8) i Jovan Plavšić (3) kada su u društvu djeda Ilije, poznatijeg kao Ilija Kovač, late se instrumenata te za ostale članove porodice prirede pravi mali koncert. Najčešće muziciraju vikendom kada je cijela porodica na okupu, a među publikom su dobrodošli svi koji zakucaju na njihova vrata.

U djedovim rukama najčešće završi harmonika, mada često “publici” razgali srca i nekim drugim instrumentom.

– Muzika je moja ljubav iz mladosti koju sam prenio i na svoje unučiće. Na harmonici sam počeo sa sviram prije nekoliko decenija, ali sam prethodno savladao tajne tambure. Sa ovim instrumentom sam se upoznao još davne 1964. godine, da bih ga desetak godina kasnije sam izradio – kazao je glava kuće Dujaković.

Ponosan je što su unučići naslijedili njegovu strast prema muzici, jer to je, kako kaže, lijek za dušu.

– Uživamo u sviranju i pjevanju. To činimo za svoju dušu i pjesma nam nikada ne dojadi, ali nekada dosadimo ostalima pa se zatvorimo u sobu i tamo nastavimo sa muziciranjem – kroz široki osmijeh govori najstariji Dujaković i dodaje da su zahvaljujući upornom vježbanju sve bolji.

Priča da ga je najmlađi član ovog neobičnog muzičkog sastava jednom pitao šta ako ih neko bude zvao da nastupaju, a djed mu je poručio da ne brine, da će reći da su već zauzeti.

Milica Dujaković, koja uz violinu svira i na gitari, kaže da su ljubav prema muzici probudile djedove priče i sjećanja iz njegovih mladih dana.

– Djed mi je veliki uzor i ponosna sam što ima mnogo instrumenata. Uglavnom porodici izvodimo pjesme koje je djed nekada svirao kada je bio mladić – rekla je Milica.

Djed Ilija kaže da mu je puno srce kada čuje kako unuci sviraju, ali ne bi želio da zbog muzike zapostave školu.

– Nadam se da će unuka završiti fakultet, jer je veoma marljiva. I unuci su dobri i vrijedni dječaci. Jovan je počeo sa nama da svira još prije godinu, polako uči i sve je bolji. Nemanja osim sviranja ima želju da nauči da kuje i da naslijedi moj zanat, što mi je posebno zadovoljstvo – rekao je Ilija Dujaković.

Kovač

Osim što je poznat kao muzičar, Ilija Dujaković je i vješt kovač. Iako ovaj zanat polako izumire, za dobre majstore uvijek ima posla.

– Posla nekada ima i previše. Međutim, nemaju sve mušterije novca, pa se dešava da radim i besplatno, a plate mi kad se sjete – priča Dujaković.

(Glas)