Ovako je nastala jedna od najljepših ljubavnih pjesama: “Čekaj me, i ja ću sigurno doći, samo me čekaj dugo…”
Simonov bio je veliki ruski pisac, pjesnik i patriota kojeg je sudbina često odvodila na ratne frontove. Beznadežno je bio zaljubljen u Valentinu Serovu, tada najljepšu i najpopularniju glumicu.
Ona je, međutim, bila udana. Pošto je suprug general, koga je jako voljela, preminuo, Valentina je dugo patila. Potom se upuštala u mnogobrojne ljubavne afere, ali nikog nije uspjela zavoljeti kao svog pokojnog supruga.
A onda, ratne 1940. godine upoznala je Simonova, koji je godinama maštao o njoj. Ušli su u vezu koja je bila sve ono o čemu je pisac maštao, ali, nevolje tek dolaze. Simonov je otišao na ratište i u jeku najvećih borbi shvatio je da se neće vratiti kući živ.
Jedino što ga je održavalo bila je fotografija i misao na svoju prelijepu Valentinu koja je željno iščekivala da joj se vrati. Tada je odlučio da joj napiše pjesmu koja će joj govoriti koliko je on voli, čak i kada ga ne bude više.
Pjesmu, koja je trebala stići Valentini poslije njegove pogibije je stavio u džep, mirno iščekujući svoj sudnji dan. Međutim, dogodilo se čudo – jedinica u kojoj se Simonov nalazio nekako je izbjegla finalni udar neprijatelja, i pisac se, živ i zdrav, vratio kući svojoj dragoj, s pjesmom u džepu.
Vjenčali su se 1943., a pjesma o ljubavi koja nadjačava smrt u kombinaciji sa srećnim krajem obišla je cijeli svijet, i prevedena na čak 35 jezika!
(Kurir)
SABLIĆ: Bila sam u Banjaluci i zagledala ljude – jesu li glasali umjesto mene u Beogradu?
