Predstava “Mrtve ribe plivaju na leđima” prvi put pred banjalučkom publikom

Predstava “Mrtve ribe plivaju na leđima”, koja je nastala u koprodukciji Narodnog pozorišta Mostar, Hrvatskog narodnog kazališta Mostar i Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, biće odigrana u utorak, 28. marta, u Narodom pozorištu RS u Banjaluci, sa početkom u 20 časova.

Predstava je rađena po tekstu nagrađivanog književnika Josipa Mlakića iz Gornjeg Vakufa – Uskoplja i u svojoj osnovi je antiratna, a režiju potpisuje Tanja Miletić Oručević.

Govori o besmislu sukoba, kao i postratnim poteškoćama s kojima se građani susreću u Gornjem Vakufu – Uskoplju, a sa namjerom da pošalje poruku nužnosti za promjenama nabolje. Nakon Mostara i Zenice, predstava će biti premijerno prikazana i banjalučkoj publici, a ulaz na predstavu je slobodan.

Ovo je, inače, druga koprodukcija NP Mostar i HNK Mostar, kojoj se priključilo i BNP iz Zenice.

Podsjetimo da je publika ranije u pozorištima i kazalištima širom BiH mogla pogledati predstavu “Ajmo na fuka”, koja je ujedno i prva predstava koju su zajedno producirale HNK i NP Mostar.

– Priča ‘Mrtve ribe plivaju na leđima’ koja nakon knjiškog i filmskog uprizorenja dobiva i ono teatarsko, što je kompliment koji svaki autor može samo poželjeti, za mene predstavlja moj najvažniji tekst koji uz jednu postmodernističku ima i jaku društveno-sociološku dimenziju, odnosno on je pokušaj opisivanja svijeta u kojem živimo, odnosno tranzicijskih i poratnih trauma s kojima se Bosna i Hercegovina danas nosi. Sve teže, rekao bih, i taj apsurd i beznađe na neki su način ključni dio te priče koja se događa u bosanskohercegovačkom gradu koji je rat podijelio po etničkim linijama na dva dijela, i koja kroz desetak manje ili više povezanih priča pokušava skicirati mozaičku sliku te sredine.” (Josip Mlakić, autor teksta)

Dragan Komadina, dramaturg Hrvatskog narodnog kazališta Mostar koji je radio na adaptaciji teksta za predstavu, rekao je da je ovaj pozorišni komad imao premijeru krajem lipnja/juna prošle godine na Maloj sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, a riječ je o dramskom prvijencu nagrađivanog književnika iz Uskoplja/Gornjeg Vakufa Josipa Mlakića i njegove zbirke kratkih priča „Mrtve ribe plivaju na leđima“.

– Pod istim naslovom rodio se i dramski tekst, koji je, unatoč dodatnoj dramaturško-redateljskoj adaptaciji, ostao blizak autorovoj karakterističnoj filmskoj vizuri. Ključ Mlakićeve kazališne destilacije jest u svojevrsnom teatarskom švenku, koji odlično funkcionira i na tematskoj horizontalnoj, odnosno idejnoj vertikalnoj osi. Dok jato ždralova prelijeće jedan gradić u BiH, u kojemu su rane hrvatsko-bošnjačkog sukoba još uvijek svježe, pratimo sudbine galerije likova u razmaku od tri dana, rekao je za BUKU Komadina.

Govoreći o likovima u predstavi, Komadina kaže da su to ljudi koji su posrnuli u svojim karijerama i ambicijama, ranjeni iznutra i izvana, zastali u blatu neraščišćenih obiteljskih i rodbinskih veza, te zapeli u vremenu i prostoru. Progovarajući o disfunkcionalnosti mikro odnosa, kaže on, predstava prerasta u portret jedne zemlje koja se ne može pokrenuti, niti napraviti istinski iskorak.

– Iz naglašene žablje perspektive, ždralovi koji odlaze na jug postaju snažan kontrapunkt općoj letargičnoj atmosferi. Pozornicom vladaju neostvareni i lažni pjesnici, svećenici čiji su najbolji prijatelji uvjereni ateisti, bivši ptsp-om načeti ratnici s kojima njihove žene moraju rukovati kao s tempiranom bombom, bivše računovođe koje je tranzicija i rat promovirala u uspješne mesare, starice izludjele od bola za poginulim sinovima, klinci čiji su jedini zajednički dijelovi nastavnog plana i programa marihuana, alkohol i agregat s kojim love ribe… Ipak, postoje likovi koji odbijaju potonuti u to blato sveopće apatičnosti i uzaludnosti, objašnjava dramaturg predstave.

Komadina ističe da su oni vjesnici nekog novog svijeta i nagovještaj da su promjene moguće, a ukoliko želimo dobro našoj djeci, moramo ih prestati terorizirati vlastitim traumama i posljedicama prošlog rata, te ih poticati da u novoformirane kanone sjećanja ugrade jedan bitan segment: empatiju za žrtve onih drugih.

– Iako, na prvi pogled, priča o „Mrtvim ribama“ i onima oko njih možda tek malo više oslikava mostarsku svakodnevicu danas, ipak je to naša, bosanskohercegovačka priča i predstava. Priča o ljudima i gradu, današnjem i ovdašnjem, i stoga zasigurno nije slučajno što je ona nastala na ovaj način, suradnjom, druženjem i istinskom željom za onim teatrom koji prepoznaje, propituje, ismijava, ali i želi da mijenja – nabolje. I baš zato želimo da ovu NAŠU predstavu vide mnogi. Hvala mostarskim kolegicama i kolegama, mostarskim scenama, suncu, energiji, kafanama… (Hazim Begagić, direktor BNP Zenica)

Dobar prijem kod publike

Predstava je prije Banjaluke odigrana u Mostaru i Zenici, a Dragan Komadina kaže da je predstava imala jako dobar prijem kod publike u oba grada i na sve tri pozornice u nepunih godinu dana od premijere.

– Ipak, na svu sreću, razmišljanja nisu unisono pozitivna ili negativna. Postoji jedan dijapazon razmišljanja koja bi u najkraćem mogla stati između onih koji hvale ovu trojnu koprodukciju i onih kojima je u tematskom smislu previše crnila. U svakom slučaju, ova će predstava nastaviti plivati teatarskim vodama BiH i regije, jer kamo sreće (za ostatak zemlje i svijeta!) da je muka njezinih likova isključivo ‘privilegij’ žitelja Gornjeg Vakufa/Uskoplja, kaže naš sagovornik.

Komadina kaže da u Banjaluku predstava dolazi zahvaljujući ljudima iz USAID-a i CRS-a.

– S njima smo imali i imamo sjajno iskustvo kada su u pitanju gostovanja predstave ‘Ajmo na fuka’ (prve koprodukcije HNK Mostar i NP Mostar!) diljem BiH. Mrtve ribe su u smislu širenja dobrih vibracija među institucijama, a osobito glumcima iz ova dva ansambla, jedan logičan nastavak, koji dolaskom u Banjaluku dobija novi kvalitet. Riječ je o prvom gostovanju HNK Mostar ikad, ali i NP Mostar, nakon rata u Banjaluci, što nas čini iznimno ponosnim. Kao da sa svakom sljedećom koprodukcijom pomičemo male/velike granice, rekao je Komadina.

– Sama priča smještena u neimenovanu, ali nama poznatu i vrlo blisku bosanskohercegovačku sredinu, prirodno povezuje ne samo ova tri ansambla već nadamo se i građane Bosne i Hercegovine, otvarajući put u iznalaženje onih poveznica koje nas spajaju i koje su nam svima bliske, ma koliko da su fabulom teške i traumatične.” (Almir Mujkanović, direktor NP Mostar)

Važno je govoriti o besmislenosti rata

“Mrtve ribe plivaju na leđima” je antiratna predstava, a Komadina kaže da nikad ne može prestati biti važno govoriti o besmislenosti rata, pogotovo u zemlji i svijetu u kakvom živimo.

– To je stalni izazov naspram jedne atavističke karakteristike ljudskog roda – ratobornosti. Mirotvorstvo je imanentno svakoj umjetnosti, pa i jednoj od najstarijih – teatru. Kada se sve to kontekstualizira u Mostar, gdje su dvije kazališne institucije odlučile napraviti most prema trećoj, ta mirotvoračka uloga postaje još smislenija i opravdanija. A teatar i ne zna drukčije. Ako želi biti autentičan, onda mora biti otvoren i spreman nadići, u ovom slučaju, prije svega etničke, barijere, te istodobno potvrditi kako je upravo višenacionalnost naše zemlje njezino bogatstvo i prednost, a ne mana. Ujedinjeni u različitost naših ansambala i njihovog glumačkog iskustva, napravili smo jedan izniman korak u smjeru kulturne integracije zemlje, gdje respektirajući naše male-velike razlike ukazujemo kako je suradnja i razmjena energija i ideja, najispravniji mogući put – osobito u teatru, kaže na kraju razgovora Komadina.

Domaći autor, praizvedba komada, traumatična bosanskohercegovačka tematika ispričana suvremenim kazališnim jezikom i ponovno koprodukcija. Pored Narodnog pozorišta Mostar, s kojim nastavljamo prije nekoliko sezona započetu suradnju, tu je i Bosansko narodno pozorište Zenica, s kojim započinjemo koprodukcijsku suradnju. Nadamo se i vjerujemo kako ćemo ovom suradnjom svi biti na dobitku, te kako će ona biti uspješno nastavljana, na zadovoljstvo i naših teatarskih kuća i naše publike. A time i društvo u cjelini može biti samo na dobitku. (Ivan Vukoja, ravnatelj HNK Mostar)

Premijeru predstave “Mrtve ribe plivaju na leđima” u Banjaluci podržao je USAID-ov projekat PRO-Budućnost, koji provodi Catholic Relief Services (CRS) u saradnji sa Fondacijom Mozaik, Caritasom BiH, Forumom građana Tuzla, Helsinškim parlamentom građana Banjaluka i Međureligijskim vijećem u BiH.

(Buka)