Magazin 12.10.2016.

Premijera „Posljednji mejdan Petra Kočića“ 18. oktobra

ČITANJE: 2 minute

Predstava „Posljednji mejdan Petra Kočića“ autora Vuleta Žurića, doživjeće premijeru  u utorak 18. oktobra. Premijerom će biti ozvaničen početak 87. pozorišne sezone Narodnog pozorišta Republike Srpske.

Tom prilikom će biti dodijeljene i nagrade za umjetnička dostignuća u prethodnoj pozorišnoj sezoni. Premijera predstave „Posljednji mejdan Petra Kočića“ će biti upriličena u 20 časova na Velikoj sceni.

“Posljednji mejdan Petra Kočića”

Adaptacija, režija i izbor muzike: Nebojša Bradić

Scenografija: Dragana Purković Macan

Kostimografija: Jelena Vidović

Scenski pokret: Slobodan Perišić

Lektor: Nataša Kecman

Asistent reditelja: Belinda Božičković

Inspicijent: Radovan Glogovac

Sufler: Maja Kalaba

Posebno zahvaljujemo kompozitoru
Zoranu Eriću i Goranu Markoviću, režiseru.

Uloge:

Petar Kočić: Željko Erkić
Kosta Herman: Zlatan Vidović
Dr Stojimirović: Vladimir Đorđević
Dr Subotić: Đorđe Marković
Dr Slavka: Nataša Ivančević
Bošnjakovićka: Miljka Brđanin
Elena: Sandra Ljubojević
Jovan: Danilo Kerkez
Dušan Srezojević: Goran Jokić
Burbon: Boris Šavija
Arsa Lord: Rok Radiša
Prvi soldat: Aleksandar Runjić*
Drugi soldat: Boško Đurđević

* Student četvrte godine Dramskog odsjeka na
Akademiji umjetnosti Banja Luka, u klasi profesora
Željka Mitrovića

Premijera: 18.10.2016.
O predstavi:

Riječ reditelja

Priča o Petru Kočiću kao priča o večnom sukobu dobra i zla.
Drama donosi depresivnu sliku Beograda pod austrijskom okupacijom, u kojoj sudbine ljekara i pacijenata duševne bolnice na Guberevcu grade metaforu o životu „na jedinoj slobodnoj teritoriji u Srbiji“. Dok svuda unaokolo vlada okupacijski teror, smrt i razaranje, dotle u ovoj, svojevrsnoj oazi mira, na ovom „brodu ludaka“, vlada duboko razumijevanje, poštovanje i briga za bližnje.

A kada se na taj brod ukrcaju „slijepi putnici“, pronalazeći na njemu sigurno utočište od internacije, priča o Petru Kočiću postaje mnogo šira priča o vječnom sukobu dobra i zla, ali i priča o ljudskoj mizeriji, zavisti i osveti zbog nedostatka istinskog talenta i umjetničkog dara.

To je istovremeno i podsjećanje na vrijeme velike patnje, na vrijeme kada je ranjena zvijer Austrougarske monarhije pokazala svoje okrutno lice, preteći da zatre biološko i duhovno biće srpskog naroda koji je držao do slobode i svoje samostalnosti. Glavni junak ove drame izgovara rečenicu: „Kada se vrati Srbija…“, ali pred svima su još godine koje treba preživjeti.

(Srpskacafe.com)