Pročitajte kako je izgledalo prvo spominjanje Banjaluke 1494. godine!
Ako je još uvijek neizvjesno da li je grad Orbaz, Orbasz, Urbaz, Wrbaz, Orgaszcag ili kako su ga vec pisali, možda, srednjovjekovno ime za Banjaluku ili pak su u pravu oni koji drže da je Orbaz Vesarhelyjem baš današnji Gornji šeher, a to će reci “pravo ime” za današnju Banjaluku, jedno je sigurno: prvo spominjanje imena Banjaluka pada pod sam kraj 15. vijeka.
Taj prvi (do sada) pronađeni dokument s imenom Banjaluka je, u stvari, dokument ugarsko-hrvatskog (i drugih) kralja Ladislava, koju samo spominje ime ovog grada, što znači da nije nikakva povelja o njegovom utemeljenju pod današnjim imenom. Zato su u pravu svi oni koji drže da to nije rodni list ovog grada na Vrbasu. Ali je od istorijskog značenja za Banjaluku i Banjalučane!
Taj datum prvog spominjanja imena Banjaluke – 6. 2. 1494. godine je kamen-temeljac, koji će, lako je moguće, jednog dana biti i “pomjeren”, posto jos ima starih listina koje nisu, iz ovih ili onih razloga, dospjele pod lupu javnosti, uslijed slabe razmjene informacija.
Tekst pomenutog dokumenta javnosti je prezentovao dr. Pejo Ćošković, koji ističe:
– Uprkos oskudici izvornih svjedočanstava razvoj događaja daje za pravo pretpostaviti da je turski pritisak na područje Jajačke banovine stalno jačao slabeći njezinu odbrambenu snagu, pa su sve alarmantnije vijesti iz tih krajeva dospijevale u Ugarsku. Da je takav razvoj događaja direktno pogađao i područje Banjaluke, može se sa sigurnošću utvrditi na osnovu jednog podatka u pismu slavonskog hercega Ivana Korvina od 26. septembra 1491. gdje se navodi da su Turci zauzeli tvrđavu Kozaru, koja je predstavljala ključ i vrata Jajca. Na takav zaključak upućuje i činjenica da se tada u poznatom izvornom materijalu još ne spominje opasano naselje poznato pod imenom Banjaluka, što znači da su u to vrijeme područje današnjeg grada i njegove okoline branile posade iz obližnjih banskih uporišta u dolini Vrbasa. Skori razvoj događaja nesumnjivo je jasno pokazao da te posade više nisu bile u stanju zadržati turske odrede da se ne zalijeću preko Vrbasa u krajeve između Une i Sane, što je Ugarskoj lično postalo očito poslije velike pobjede turske vojske na Krbavskom polju 9. septembra 1493. godine. Težak poraz hrvatskih odreda prisilio je kralja Vladislava II da nešto preduzme u svrhu zaštite zemalja. Gledano u tom kontekstu čini se bitnim pretpostaviti da je kao plod njegovih nastojanja na teritoriju Jajačke banovine bilo podignuto utvrđenje pod imenom Banjaluka…”
Dokument koji, zasad, prvi spominje Banjaluku u cjelini glasi:
“Budim, 6. 2. 1494.
Vlastito uputstvo gospodina kralja Vladislava po milosti Božjoj kralj Ugarske i Česke itd. našim vjernima, poštovanom ocu u Kristu gospodinu Tomi, biskupu đurskom i postulatu egerskih crkava, vrhovnomu našem tajniku i kancelaru, te uglednomu i uzvišenom palatinu i sucu našeg dvora, kao i poštovanom ocu u Kristu gospodinu Stjepanu, biskupu srijemske crkve, osobnome zamjeniku naše nazočnosti i uzvišenomu Ladislavu Kaniškom, banu naših kraljevstava Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, te vašim zamjenicima u vođenju sudskih poslova, također i svima drugima našeg Kraljevstva kojih se to tiče, sucima i pravnicima crkvenim i svjetovnima koji ovo budu vidjeli, pozdrav i milost.
Budući da je odani naš poštovani Baltazar Bathyan, ban naše jajačke utvrde u našoj i našeg Kraljevstva službi, zauzet čuvanjem iste utvrde, a morat će se time i ubuduće po potrebi baviti.U tome on sam i plemići Antun Tarko, Petar Horvat, banovi zamjenici u istoj utvrdi, Juraj Mikulašić u Banjaluci, drugi Juraj de Myndzent u Vrbasu, Toma Horvat u istom Vrbasu, Ivan Czernely u Livcu, Nikola i Ladislav iz Gerneka u Kotoru, Dionizije Dabišević u Bočcu, Ivan Mišljenović u Grebenu, Juraj Tvrtko u istom Grebenu i Vid u Crijepanskom, kastelani, podanici i službenici istog Baltazara Bathyana, koji su na sličan način u našoj službi zauzeti sa svojim gospodarom, neće moći zbog uznemiravanja na zadovoljavajući način obavljati povjerenu dužnost, stoga snagom i formom našeg novog općeg dekreta javljamo vjernima da to znaju. Dano u Budimu u četvrtak iza svetkovine Očišćenja Blažene Djevice Marije, godine gospodnje tisuću četristotinedevedesetčetvrte.”
Od ovog prvog spominjanja, od 6. 2. 1494. ime Banjaluka nije više bilo rijetkost ni u zvaničnim aktima, kao ni na inače rijetkim kartama ovog kraja.
Ne pretjerujte s kuvanim jajima za Vaskrs: Evo koliko je preporučljivo da ih pojedete
Najčistiji aerodromi na svijetu: Od deset najboljih, samo se jedan nalazi u Evropi
Jedini Japanac na Titaniku: Zbog onoga što je napravio bio je na listi srama sve do kraja života
