Protosinđel Teofil: Vaskrs uvijek i samo proslavljati kao trijumf života
Vaskrsenje Hristovo je najveći događaj u istoriji čovječanstva. Ono je obnavljanje ljudske prirode, presazdanje ljudskog roda, življenje vječne realnosti. Apostol Pavle poručuje: Ako Hristos nije vaskrsao (ustao), uzalud vjera naša (1. Kor. 15, 17). Vjera hrišćanska upravo svoju istinitost i silu crpi u događaju Vaskrsenja Hristovog.
Kazao je ovo u vaskršnjem intervjuu za portal Banjaluka.net protosinđel Teofil, iguman manastira Osovica.
-Hristovom smrću potpuno je poražena smrt. Zato u troparu Vaskrsa Crkva pjeva: „Hristos vaskrse iz mrtvih, smrću smrt uništi…” NJegova trijumfalna pobjeda nad smrću dogodila se svakako u onom času kada je Hristova duša, sjedinjena s božanstvom (božanskom prirodom), uništila smrt. Hristos je Svojim silaskom u ad od smrti oslobodio Adama i Evu – istakao je iguman Teofil.
Vaskrs je najveći hrišćanski praznik, suština i temelje hrišćanske vjere. Čemu nas Vaskrs uči danas i uvijek?
TEOFIL: Pošto je posredstvom Adama došlo do pada vascjelog ljudskog roda i pošto je on naš rodonačalnik, tako i posredstvom Adamovog vaskrsenja i mi osjećamo plodove vaskrsenja i spasenja. Sve što se događalo u životu Gospoda Isusa Hrista je bilo sa dubokim smislom domostroja spasenja, ali i dokaza ogromne ljubavi Boga prema čovjek. Zato je važno znati i ovo da se u šesti dan sedmice, dakle u Petak razape Gospod, jer je u šesti dan u početku stvoren čovjek. (Prvi dan je svakako Nedelja, dan Vaskrsenja). U šesti čas dana bio je na krst razapet Hristos, jer u tom času, kao što se govori, i Adam je pruživši ruku dotakao se zabranjenog drveta, i umro. Jer jedino dolikuje da u onaj čas u kojem je čovjek bio poražen, da u njemu opet bude obnovljen. A u vrtu, isto kao i Adam u Raju. Gorki napitak (ocat sa žuči pomešan) prinesen Hristu, predstavljao je kušanje (Adama u Raju). Šamaranje pokazivaše našu slobodu. Pljuvanje, i sramotno vođenje, vraćanje našeg dostojanstva, a trnovi venac – skidanje prokletstva sa nas tj. roda ljuckoga. Skerletna haljina – za kožne haljine, i za naše carsko dostojanstvo. Klinovi, predstavlja umrtvljenje i nepokretnost našega grijeha. Krst, označava drvo u Raju. Probodena rebra, označavaju Adamovo rebro, od kojeg je sazdana Eva, preko koje je došao prestup. Koplje – odgovara plamenom maču. Voda iz rebra, slika je krštenja. Krv i trska, kojima nam je kao car crvenim slovima, darovao i podpisao drevnu otadžbinu Carstvo Nebesko. Sveto predanje govori da glava Adamova leži tamo, gdje je raspet Hristos Bog – glava svih ljudi; da je dakle Adam kršten Hristovom krvlju koja je tu istekla. A naziva se to mjesto lobanje (golgota), jer je za vrijeme potopa Adamova glava izbila van zemlje, samo kosti nošene vodom kao neko neobično čudo, koju je Solomon čašću praoca, sa svom svojom vojskom, mnogim kamenjem pokrio. Zato se i to mjesto od tada naziva Litostroton to jest kamenjem popločano.
Banjaluka.net: Koje su neke ključne po(r)uke?
TEOFIL: Vaskrsenje Hristovo nije dan slavlja ovozemaljskog, Ono je kosmički događaj koji pokazuje neizrecivu ljubav Božiju prema rodu ljudskom. Dokaz da svaki život, nebitno ko je i šta radi taj čovjek, na kakvom je položaju i da li je manje ili više obrazovan itekako ima smisla, jer nas je Gospod Vaskrsenjem svojim za vaskrsenje naše pripremio. Vaskrs je Praznik nad Praznicima, Radost nad radostima zato u pjesmi vaskršnjoj kličemo: Vaskrsenja je dan, i prosvjet(l)imo se slavljem, i jedni druge zagrlimo. Recimo: Braćo (sestre), i onima koji nas mrze, oprostimo sve Vaskrsenjem, i tako uskliknimo: Hristos vaskrse iz mrtvih, smrću smrt uništi, i onim(a) u grobu život darova.
Prethodne dvije godine svi praznici, pa i Vaskrs su obilježavani pod mjerama zaštite od virusa korona. Danas smo nešto slobodniji i proslavljamo ga kao i ranije. Koliko je značajno da se ponovo okupljamo oko tog najvećeg praznika? Možemo li reći da je i taj povratak u “normalnost” svojevrsno vaskrsenje i obnova čovječanstva?
TEOFIL: Svaki duh zajedništva, podrazumjevajući zajednicu u dobru jeste s blagoslovom Božijim jer Gospod Hristos kaže: Gdje su dvojica ili trojica okupljeni u moje ime, tu sam i Ja među njima (Matej, 18,20). Naravno da se ovo odnosi prije svega na molitvu, ali i na svako dobro djelo. Jer Bog čini neprestano dobro i raduje se svakom onom koji je na putu dobra. Gospod je pokazao neizmjernu ljubav prema čovjeku i to je dokazao svojom krsnom Žrtvom, a zapečatio Vaskrsenjem. Iz toga proizilazi da iskrena i istinska ljubav jeste prije svega žrtva za drugoga, a opet izražena u riječima Gospodnjim: Kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste (Mt. 25,40). Svaki napredak i izlazak iz bilo kakve krize i iskušenja, dolazi našim zalaganjem i intervencijom Božijom na naše molitve i to zalaganje koje se manifestuje žrtvom za drugoga. Tako i prethodni period koji je, hvala Bogu, iza nas pokazao nam je koliko je važno da budemo svjesni svoje nemoći, ali i svemoći Božije, koja se najprije i najbolje pokazuje Vaskrsenjem Hristovim. Zato ovaj Praznik treba proslavljati, uvijek i samo kao trijumf Života. Nasušno je potrebno je da se svi pravoslavni hrišćani okupimo oko Vaskrslog Hrista, i tako oprostivši svima sve doživimo radost i toržestvo pobjede Života nad smrću.
Iako je virus prošao, među pravoslavnom braćom u Ukrajini danas imamo sukob. Čitav svijet gleda ka Ukrajini i kriza se evidentno reflektuje na čitavu Evropu i svijet. Da li je to neko novo iskušenje? Koliko praznik kao što je Vaskrs može da nam pomogne da kao ljudi, kao dio zajednice prebrodimo te krizne, najteže trenutke?
TEOFIL: Ako bismo istinski svi prihvatili Vaskrslog Hrista, zagrlili jedni druge zasigurno bi veoma lako prebrodili sva iskušenja i krize kojih imamo kako lično, porodično, tako i na nekom višem, pa i globalnom nivou. Čuveni Don Kihotov pomoćnik Sančo Pansa na jednom mjestu kaže: ja ne znam alfabet, ali znam da je dovoljno da samo čovjek ima u srcu Hrista da bi bio najbolji upravitelj. I zaista najbolji recept za rješenje svih problema, jeste vratiti se vječnim nebeskim vrijednostima koje su itekako potrebne svakom čovjeku, jer tek kada se duhovno preobrazimo onda vidimo koliko je život lijep. Kako sve ima smisla, i kako niko nikom ne može biti konkurencija, pošto Bog-savršeni umjetnik stvara isključivo i samo originale, što znači da je svako za vječnost stvoren i da njegov život i bitisanje ovdje na zemlji ima smisla. Po riječima Fjodora Mihajloviča Dostojevskog svi smo krivi za sve. Zato svi treba da se potrudimo da učinimo onoliko koliko možemo da bi bilo bolje, ali nikada manje od onoga što možemo. Neprestano se kao Crkva molimo za mir u cijelom svijetu, i kada bi se naše molitve umnožile i više ljudi počelo da se moli, sve bi se uskoro preobrazilo iz lošeg u dobro, iz sukoba u mir, iz straha u radost i iz mržnje u ljubav na svim meridijanima.
Srpska pravoslavna crkva i danas se nalazi u izazovnim vremenima koja, reklo bi se, traju od 1945. godine u kontinuitetu. Kako Vi gledate na ponovne pokušaje raspeća SPC, napade i optužbe da je “ruski igrač”, “remetilački faktor na Balkanu” i slično? Šta je cilj tih napada i kako vidite ishod tih napada?
TEOFIL: Misija naše Svete Crkve uvijek je bila, jeste i biće propovijed Jevanđelja te blage vijesti upućene rodu čovječijem. Put Crkve je Gospod Isus Hristos, Sin Božiji, Drugo Lice Svete Trojice, obećani Mesija i Spasitelj svijeta, onaj koji je Vaskrsao i koji će nas vaskrsnuti. Sveti Nikola Kavasila, veliki pravoslavni mislilac iz XIV vijeka, je u svom djelu Život u Hristu, istakao da ako neko hoće da vidi Crkvu, treba da vidi ne nešto drugo nego samu Evharistiju. Otkrivenje Crkve, po Svetom Nikolaju Kavasili, nalazi se u Svetoj Evharistiji tj. Liturgiji zato što je u njoj prisutan Hristos, i upravo kroz Svetu Liturgiju Crkva se projavljuje kao Telo Hristovo. Zato je i veliki pravoslavni bogoslov Aleksej Homjakov rekao: Samo onaj shvata Crkvu koji razume Liturgiju. Pravoslavna Crkva kroz istoriju niti je imala niti ima kakve pretenzije da čini bilo šta van jevanđelja Hristovog. Svako optuživanje Crkve, je suštinsko nepoznavanje Crkve. Crkva je nebozemna, Ona je uvijek Sveta jer je NJena glava Hristos, i NJena svetost ne zavisi od svetosti njenih članova. Često puta ljudi poistovjećuju, ne poznavajući suštinski Crkvu, sa drugim institucijama u svijetu, što je daleko od realnog, tj isključivo duhovne uloge Crkve. Sve u životu treba posmatrati Sub specie aeternitatis, i jedino tako ćemo realno moći sagledati suštinu našeg postojanja, kao i ulogu Crkve u svijetu.
Da se vratimo na “lokalni nivo” i manastir gdje ste iguman. Manastir Osovica od svoje obnove brzo je postala omiljeno mjesto brojnih vjernika, ali i turista. Možemo li reći da i sam manastir svjedoči vaskrsenju i obnovi vjere, kako srbačkog kraja, tako i cijele banjalučke eparhije?
TEOFIL: UVaskrsenju Hristovom je uzrok i smisao vaskrsenja svake svetinje. Jer upravo gradnja novih i obnavljanje uništenih crkava i manastira i jeste i zbog već pomenute jevanđelske misije Crkve. U svakom mjestu najvažniji je, svakako dom Božiji, iz kojeg crpimo suštinu i smisao naših domova i naše domaće crkve. Kada tako postavimo prioritete u životu, i Hristos nam bude na prvom mjestu, onda će nam sve biti na svom mjestu. U tom i takom pojimanju postojanja svega, i obnova našeg manastira itekako ima smisla. Svjedoci smo neizmjerne milosti i ljubavi Božije, u obnovi našeg manastira, koja se izlila preko dobrih i vjerujućih ljudi, neizmjernim zalaganjem našeg Arhipastira, kao i trudom nas koji smo činili i činimo ovu blagovještensku svetu obitelj.
Kruna vaskrsenja našeg manastira, i duhovna obnove cijelog ovog kraja jeste dolazak čudotvorne ikone Presvete Bogorodice Trojeručice iz Svete carske lavre manastira Hilandar. NJenim dolaskom u našu svetinju, Bog je izlio neizmjernu milost svoje blagodati na našu Svetu obitelj, ali i na svakog hodočasnika i dobronamjernog posjetioca manastira Osovice. A ovo je vidljivo najbolje po tom neprestanom, opet i opet, povratku svih onih koji jednom dođu u našu svetinju. Zato neprestano uznosimo neizmjerno slavoslovlje Vaskrslom Hristu zajedno sa Ocem i Duhom Svetim, zatim blagodarenje Carici Nebeskoj Presvetoj Bogorodici izobraženoj u čudotvornom liku Majke Božije Trojeručice, i zahvalnost svim dobrim ljudima koji su nam sapodvižnici na putu širenja Riječi Božije.
(Aleksandar Stojanović)
Jelena Rodić (SPS) sa ministarkom Đurđević Stamenkovski u “Velikoj porodičnoj šetnji” u Doboju
Pretres kod Ugljevika: Pronađeni eksploziv, detonatori, automatske puške i municija
