Tri rečenice koje provalnici koriste na vratima: Ovaj odgovor može ih odvratiti

Kucanje nepoznate osobe na vrata ne mora uvijek biti bezazleno. Iskusna reporterka koja više od 30 godina prati kriminal upozorila je na tri priče koje provalnici navodno često koriste kako bi saznali da li je kuća prazna.

Lori Fulbrajt, američka novinarka specijalizovana za kriminal, izazvala je veliku pažnju snimkom u kojem je opisala obrasce koje je godinama primjećivala razgovarajući sa policajcima, žrtvama i osuđenim provalnicima.

Prema njenom iskustvu, mnogi provalnici prvo pokucaju ili pozvone. Njihov osnovni cilj nije da napadnu osobu koja se nalazi unutra, već da provjere da li u kući trenutno nema nikoga.

Ne morate otvoriti vrata

Fulbrajt savjetuje da se nepoznatoj osobi ne otvaraju vrata, ali smatra da nije dobro ni potpuno se utišati i pretvarati da nikoga nema.

Odgovor se može dati kroz zaključana vrata, interfon ili kameru na zvonu. Time osoba napolju dobija informaciju da objekat nije prazan, dok stanar ostaje na sigurnoj udaljenosti.

Ukoliko posjetilac nakon toga nastavi da postavlja neobična pitanja ili pokušava da vas izvede napolje, razlog za oprez postaje još veći.

Prva priča: „Da li ovdje živi ta i ta osoba?“

Jedan od izgovora je traženje osobe za koju vlasnik kuće nikada nije čuo.

Neko može pokucati i pitati da li tu živi Marko, Nikola ili osoba sa nekim drugim uobičajenim imenom. Ako niko ne odgovori, posjetilac može zaključiti da je kuća prazna. Ako se neko javi, on već ima spremno objašnjenje zašto je prišao vratima.

Preporučeni odgovor je kratak: osoba sa tim imenom ne živi na toj adresi i posjetilac treba da ode. Nema potrebe objašnjavati ko živi u kući, koliko ljudi se nalazi unutra ili kada će se ostali vratiti.

Druga priča: „Izgubio sam psa“

Traženje izgubljenog psa djeluje dovoljno bezazleno da bi mnogi ljudi izašli u dvorište ili otvorili vrata kako bi pomogli.

Fulbrajt upozorava da to može biti pokušaj procjene ko se nalazi u kući, da li je osoba sama i postoji li jednostavan prilaz sa strane ili iza objekta.

Naravno, stvarni vlasnici zaista traže izgubljene ljubimce. Zbog toga nije potrebno automatski optuživati osobu pred vratima, ali joj ne treba dozvoliti ulazak niti izlaziti za njom u nepoznatom pravcu.

Treća priča: „Pomažem pri selidbi i tražim adresu“

Treći izgovor je navodna selidba. Osoba tvrdi da traži kuću klijenta, određeni broj ili ulicu, iako u blizini nema kamiona, kombija ni opreme za selidbu.

Ovakva priča može poslužiti kao opravdanje za obilazak više kuća i posmatranje dvorišta, prozora, kamera i ulaznih vrata.

Nepoznatoj osobi može se dati opšta informacija kroz vrata, ali nije preporučljivo izlaziti napolje, pokazivati joj prilaz oko kuće ili otključavati kapiju.

Kako bezbjedno reagovati?

• Ne otvarajte vrata osobi koju ne poznajete.
• Prvo pogledajte kroz špijunku, prozor ili kameru.
• Razgovarajte kroz zaključana vrata ili interfon.
• Ne govorite da ste sami u kući.
• Ne izlazite napolje samo zato što vas nepoznata osoba poziva.
• Ako tvrdi da radi za neku firmu, sami pronađite njen zvanični broj.
• Ne pozivajte broj koji vam osoba pred vratima diktira.
• Ako ne želi da ode, zabilježite opis i pozovite policiju.

Provale se ne događaju samo noću

Filmske scene provala najčešće se odvijaju poslije ponoći, ali Fulbrajt navodi da su mnogi provalnici koje je susretala birali radne dane i period kada pretpostavljaju da su ukućani na poslu.

Zbog toga treba obratiti pažnju na nepoznate osobe koje bez jasnog razloga obilaze više ulaza, fotografišu kuće ili se duže zadržavaju u parkiranom automobilu.

Kamera, rasvjeta sa senzorom i kvalitetna brava mogu pomoći, ali nijedna mjera ne zamjenjuje oprez. Najvažnije je ne dozvoliti nepoznatoj osobi da vas pritiskom, pričom ili glumljenom hitnošću navede da otvorite vrata.

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno