Umjetnik razbio Vučićevu glavu

Novosadski umjetnik Živko Grozdanić, nije uspio u svojoj najavi da organizuje performans u kome javno maljem razbija sopstvene skulpture s likom premijera Aleksandra Vučića, pokrenuo je buru i vječito pitanje – da li je umjetnost prava jedino kad je nesputana ili nekad može da pređe granice dobrog ukusa?

Umjetnost pravo u glavu. Ili politička provokacija? I jedno i drugo, kaže autor i dodaje da ovo i nije onaj na koga liči, već simbolički prikaz pozicije moći.

“Ja ovaj rad nisam nazvao “Alegorija o Aleksandru Vučiću”, već “Alegorija o premijeru”. Nevjerovatno je koliko se moja refleksija, mehanika i način percepcije – koliko se Aleksandar Vučić naselio u mene, da sam ja radio neku vrstu autoportreta. Kako god krenuo da radim nekog premijera iz prošlosti, meni se uvek nametne Aleksandar Vučić”, kaže umetnik Živko Grozdanić.

Sam performans, međutim, osim kamera jedne televizije nije vidio niko.

Sam čin razbijanja izazvao je velike kontroverze u javnosti. I dok umjetnik kaže – ovo nije Aleksandar Vučić, ali može biti, osnovni problem, prema njemu, je to što mu nijedna kulturna institucija nije dozvolila da to učini u njihovom prostoru.

Te institucije su ga redom odbile, ali tvrde, ne zbog straha, već zbog, kako kažu, banalnog provociranja i stranačke poruke, koju kao simpatizer DS-a, želi da pošalje pred izbore.

“Da je on provokativan, ne bi tražio zaštitu unutar galerijskih institucija ili privatnih stanova, nego bi ga izveo u javnom prostoru, ispred institucija vlasti, prije svega”, kaže direktorka Muzeja savremene umetnosti Vojvodine Sanja Kojić Mladenov.

“To podsjeća na onu atmosferu kada su neki govorili “ako Đinđić preživi, Srbija neće”. Naravno da takvi ne pucaju, odnosno ne povlače oroz, ali se u narodu i javnom mnjenju stvara jedna slika i atmosfera da je poželjno razbiti nekom glavu”, rekao je direktor KCNS Bojan Panaotović.

S druge strane, ovaj akademski slikar poručuje – provokacija je dužnost umjetnika, pogotovo ako je politička.

“Danas u ovakvoj državi, ako smijem da je nazovem državom, nema velike razlike između umjetnosti i reakciji na umjetnost, odnosno između politike i umjetnosti. To je sastavni dio da se reaguje na stanje u kojem smo”, navodi akademski slikar Nikola Džafo.

Preostalih devet skulptura ipak neće dočekati izbore, već će ih Grozdanić, u tišini izborne ćutnje, simbolično uništiti sutra u svom dvorištu u jednom selu kod Vršca.

(Atv)