“VOLARE”: Izložba Bose Ostić u Kamenoj kući tvrđave Kastel

Impresija koju sam zabilježila fotografijom inspirisala me i navela na ovo istraživanje. Osjećaj koji sam dobila posmatrajući komešanja iznad sebe dao mi je krila i doveo do naziva izložbe “Volare”, što u prevodu sa italijanskog znači letjeti. Inspiracija je bila pjesma “Volare” znamenitog italijanskog pjevača Domenika Modugna.

Rekla je ovo za “Nezavisne” akademska slikarka Bosa Ostić, koja će 22. decembra u Kamenoj kući tvrđave Kastel održati izložbu “Volare”. Ovo je master izložba Ostićeve i obuhvata njeno istraživanje u protekle dvije godine. Izložba će biti sačinjena od slika, svjetlosnih instalacija na slikarskom platnu, prostornih instalacija, objekata i crteža. Ostićeva je terminu “Volare” dala i sopstvena značenja.

“V – visine O – oblaci/oblici L – letjeti A – atmosfera R – različitost/rizik E – emocija/eksperiment. “Volare” predstavlja vlastito istraživanje i traganje za nebeskim daljinama, kao i onim što se nalazi na nebu, u nebu, ispred neba, a to su oblaci. Istraživanje me vodi do novih fenomena, kao što su pokret i svjetlost, koji se pojavljuju na mojim slikama i koji su postali sastavni dio mog rada. Putovanje kroz poglede i traganje za nepoznatim daljinama znači upustiti se u ličnu avanturu, priču koju visina intrigira, pogledi nadopunjuju, a istraživački rad svodi na djelo o ličnoj entelehiji”, kazala je Ostićeva.

Šta novo izložba donosi u odnosu na Vaš dosadašnji rad?

Nedostižne daljine postale su daleke blizine. Iz ovog istraživačkog rada formirala se sloboda koja je izašla iz standardnog formata i odvela me u novi prostor slike. “Volare” je rezultiralo time da na fenomene svjetlosti, brzine, kretanja i realnosti gledam novim očima. Sloboda kojoj sam stremila, prikazana kroz eksperimentalnu sliku, crtež, instalaciju i objekat dovela je do drugačijeg djelovanja u radu. Promjene koje su se desile zauvijek su oplemenile moju ličnost. Kroz istraživanje svjetlosti, neba i oblaka, lična percepcija poprimila je autentičnost koja se suprotstavlja realnosti i od ličnog doživljaja formira eskapističke radove, koji su nekim drugim očima mogli ponuditi odmaralište, a mislima utočište. Moje istraživanje je ostalo u paraleli nepoznatih daljina i svjetlosnih instalacija, po čemu sam poznata. Pred publikom će biti nova nepoznata svjetlosna prostranstva.

Inspirišu Vas nebo i prostranstva. Zašto, da li volite samo da gledate u daljinu ili želite da se povremeno odaljite od svijeta koji nas okružuje?

Moji radovi imaju eskapističku ulogu. Pogledi koji su bili usmjereni ka gore tražili su sopstveno utočište. Posmatranje svjetlosti koja se prelama na nebeskim površinama, svjetlosti koja je svojom jačinom degradirala blazirane oblake, ostavljala je gorostasan prizor, a očima je nudila sliku mirnoće u ljepoti. Udaljavanje od uzburkanog vremena i odlazak u sopstveni svijet očima su ponudili odmaralište, a duši utočište. Tu sam bila sigurna.

Izložba se održava u Kamenoj kući tvrđave Kastel. Koliko Vam znači što će biti na lokalitetu koji je jedan od simbola Banjaluke?

Master izložba, a ujedno i moja najveća izložba do sada. Svakako da će mi mnogo značiti da svoje istraživanje predstavim baš u Kamenoj kući. Već uveliko planiram i spremam postavku izložbe, želja mi je da sve bude nestvarno, što će publika moći i da vidi.

Nekoliko puta ste osvajali Plaketu Banskog dvora za najboljeg mladog umjetnika. Koliko Vam je ta nagrada značila i dala vjetar u leđa u studentskim danima?

Ta nagrada bila je značajna potvrda za moj rad tokom osnovnih akademskih studija. Bila sam svjesna svog truda, rada i zalaganja, naročito na četvrtoj akademskoj godini, kada sam svoj dotadašnji rad zaokružila i nastavila dalje istim tempom. Drago mi je da je to prepoznato. Nakon toga uslijedila je samostalna izložba u Banskom dvoru, koja mi je mnogo značila jer sam bila na samom početku, a to je ujedno bila moja prva samostalna izložba. Put na koji sam zakoračila bio je dovoljno obasjan svjetlom da nastavim dalje. Što sam i uradila.

Koje umjetnike iz današnjeg doba i prošlosti posebno cijenite?

Od samog početka sam željela da moj rad bude ja. Svojstven i autentičan. Mislim da sam istrajala u tome. Ali bih spomenula neka meni bitna imena umjetnika, kao što su Klod Mone, Frenk Stela, Mark Rotko, Den Flevin. Na samom početku istraživačkog leta slika “Impresija, rađanje sunca” Kloda Monea značajno je uticala na moj rad. Ogromno nebo po kome se kotrljaju oblaci, čiste boje, svjetlost i pokret, dubina prostora slikarska su dostignuća kojima sam stremila, a pronašla sam ih u pomenutoj slici. Senzibilne prostorne percepcije Dena Flevina vodile su moj rad od impresionizma do minimalizma. Gdje sam se i sama pronašla.

Kako je biti mladi akademski slikar u Republici Srpskoj i BiH?

Kako je bilo juče, tako je i danas, a izgleda da će tako biti i sutra. Teško!

Koliko je u Vašem slučaju važna podrška porodice za umjetnika?

Smatram da je veoma važna podrška, ne samo porodice, nego i bliske okoline. Naročito ako se nalazite na samom početku karijere. Teško je nositi oblake sam, jer njihova težina premašuje vašu.

(SB)