Preminuo Martin Valzer

Pisac Martin Valzer preminuo je 28. jula u 96. godini, u Ibrelingenu u kojem je živio cijelog života. Valzer iza sebe ostavlja obimno, ali i kontroverzno djelo. Do duboke starosti pisao je i objavljivao romane, pripovijetke i zbirke priča, drame, radio-drame i prevode, kao i eseje, govore i predavanja.

U svojoj 95. godini objavio je “Traumbuch” (Knjiga snova), a godinu dana ranije zbirku pjesama “Sprachlaub” (Jezički odlazak).

Analitičar zapadnonjemačkog društva

Često su ga nazivali “autorom vijeka” i nepokolebljivim analitičarem zapadnonemačkog društva. Kao nijedan drugi savremeni njemački pisac Valzer tematizuje svakodnevicu srednjeg sloja.

Njegovi junaci su službenici, učitelji, obični ljudi, sudar supruga, šefova, prijatelja ili ljubavnika sa sopstvenim čežnjama često ove likove čini tragičnim. Sa ironijom i simpatijama Valzer slika svoje junake koji životare sa osjećanjem niže vrijednosti i sebe vide kao gubitnike. U svim svojim djelima ovaj pisac se oslanja na vlastita iskustva. Romani bez biografskih dijelova i nisu romani nego sociološka djela, izjavio je jednom prilikom.

Većina od njegovih dvadesetak romana su bestseleri, prije svih roman “Ein fliehendes Pferd” (Konj u bjekstvu) 1978.

Prve pjesme, novinarstvo…

Rođen je u Vaserburgu na Bodenskom jezeru 24. marta 1927. kao sin gostioničara i trgovaca ugljem. Rano je ostao bez oca, a stariji brat je poginuo u Drugom svjetskom ratu. I sam je kratko vrijeme bio vojnik Vermahta.

Valzer je počeo da piše poeziju sa dvanaest godina. Nakon studija književnosti i filozofije u Regensburgu i Tibingenu, nekoliko godina je radio kao reporter, urednik i autor radio-drama u Južnonemačkom radiju (Süddeutsche Rundfunk). Godine 1950. oženio se Katarinom Nojner-Jele. Iz ovog braka su kćerke Franciska, Johana, Alisa i Terezija, koje se sve bave književnošću ili glumom. Sina Jakoba Augštajna, novinara i izdavača, dobio je sa Marijom Karlson, tadašnjom partnerkom i kasnije suprugom osnivača Špigla Rudolfa Augštajna, za šta je javnost saznala 2009.

Valzer je brzo postao jedan od najvažnijih i najkontroverznijih pisaca u njemačkoj poslijeratnoj književnosti. Za priču “Templones Ende” (Temploneov kraj) objavljenu u zbirci pripovjedaka “Ein Flugzeug über dem Haus” (Avion iznad kuće)1955. dobio je nagradu legendarne Grupe 47.

Dvije godine kasnije objavljuje prvi roman “Ehen in Philipsburg” (Brakovi u Filipsburgu) 1957. za koji dobija nagradu Herman Hese. Valzer je 1981. dobio književnu nagradu “Georg Bihner”.

Izjava o Aušvicu

Kao i mnoge njegove kolege, Valzer je bio politički aktivan šezdesetih, bio je protiv rata u Vijetnamu, i za to da socijaldemokrata Vili Brant postane kancelar.

Smatran je ljevičarem. I zato je izazvao veliki gnev 11. oktobra 1998. kada se u svom govoru nakon uručenja prestižne Nagrade za mir njemačkih knjižara izjasnio protiv “instrumentalizacije Holokausta”.

“Aušvic nije pogodan da postane rutinska prijetnja, koje se može upotrijebiti u bilo kom trenutku kao sredstvo zastrašivanja ili moralna toljaga”, rekao je tada Valzer.

Tadašnji predsjednik Savjeta njemačkih Jevreja Ignjac Bubis bio je prisutan i kasnije je žestoko kritikovao Valzera. Uslijedila je višegodišnja javna diskusija.

Valzer je rekao da mu je žao što je njegov govor pogodio Bubisa i 2015. u intervjuu za Špigl objasnio da nije mislio na instrumentalizaciju Aušvica u njemačko-jevrejskom odnosu, već na onu u njemačkoj dnevnoj politici, kao što je to na primjer praktikovao Ginter Gras u svom odbijanju ponovnog ujedinjenja Njemačke ili Joška Fišer u svom zalaganju za učešće Njemačke u bombradovanju Jugoslavije.

Koja je tvoja reakcija?

0% Srećno

0% Ravnodušno

0% Zabavno

0% Smiješno

0% Bijesno

0% Tužno