Magazin 27.01.2017.

Nove slike i skulpture akademskog slikara Milivoja Unkovića: Serija „Sudbina kao povod“ inspiracija za nova djela

ČITANJE: 3 minute

Nove slike i skulpture akademskog slikara Milivoja Unkovića biće predstavljene u oktobru u Galeriji Akademije nauka i umjetnosti RS.

Do sada su završene dvije skulpture i jedan dio triptiha, a Unković kaže da će postavka obuhvatiti i djela koja su nastala proteklih godina, a ranije nisu izlagana.

Ova izložba će biti svojevrsan nastavak serije radova „Sudbina kao povod“ koju radi već dvije decenije.

– To je okvirni naziv koji kanališe moje putanje ka univerzumu do kog se vjerovatno nikad ne može stići, ali je ljudski pokušati ići tim stepenicama. Na spomen obilježju rudarima u Drakuliću, gdje je za vrijeme Drugog svjetskog rata pobijena čitava smjena, rađena je rekonstrukcija. Uređivana je ograda nastala od šina iz rudnika, sa betonskim stubovima, a oko koje je posađeno drveće. Ono je najviše ličilo na draču, koja je monstrouzno zauzimala prostor, obgrlila šine i krivila ih. Majstori su posjekli ta stabla, u kojem su šine ostale zarobljene, a ja sam u njima spazio skulpture. Volim da kažem da su one odabrale mene – priča Unković.

unkovic skulpture

Centralni dio triptiha je, objašnjava on, oivičen mjestima i nazivima logora, a Unković objašnjava da su oni iz svih ratova.

– Struktura jedne stravične psihološke situacije koja se dešava u dijalogu glava u tiriptihu, u isto vrijeme je iznešena i kroz ilustrativnost samog užasa. Na centralnom dijelu su nazivi logora. Njih ima daleko više. Sva stratišta ići će na druga dva dijela triptiha. To je diskretno strukturiranje u pozadini preko slova, koje mi je kao forma vrlo drago. Bilo mi je daleko prihvatljivije da to radim kroz skulptorsku formu nego kroz slikarsku, iako su one glave koje oslikavam na platnu prisutne i ovdje, samo u drugim materijalima – objašnjava Unković.

Tematiku, kojom se bavi, voli da razvija kroz slikarsku i skulptorsku tehniku, te kroz crteže i grafike. Govoreći o značaju kulture i umjetnosti smatra da formiranje ličnosti, njenog stava, poimanja svijeta i onog što je okružuje itekako zavisi i od umjetnosti i filozofije, a potom i ostalih bitnih stvari. Bez toga se, kaže, ne može napredovati.

– Od pravih vrijednosti i sistema vrednovanja u ovom vremenu se poprilično odustalo. Određeni parametri su pomjereni kako bi osrednjost sve preplavila. Jedina je sreća, kada je u pitanju umjetnost, vrijeme je jedini relevantni sudija za ono što opstaje i vrijedi – smatra Unković.

Vlastiti pečat u umjetnosti

– Dijalog između različitih materijala konfrontiram unutar same izložbe i mog posla. Kada prestanem da slikam, modelujem i obrnuto. To me odmara. Ne postoji umjetnost ako nema duboko doživljenog i iskrenog sa svim senzibilitetima, bilo to kroz formu sklapanja rečenice u književnosti gdje razlikujete Andrića od Selimovića ili kroz prepoznavanje vlastitog pečata u nekoj drugoj vrsti umjetnosti, što je najvrijednije kod bilo kog autora – objašnjava Milivoje Unković.

(EuroBlic)