Subašić o teškoj situaciji sugrađana: “Tragično što 16-godišnjak čeka hranu u redu”
foto: Miloš Dragičević
– Ponosan sam što živim u Banjaluci, jer koliko god da je teško i koliko god često upućivali apele za pomoć, kada je svetkovina, praznik, kao što je Vaskrs, u ‘Mozaiku prijateljstva’ je veselo. Zna biti teško, jer mnogo puta zna biti da nema, ali opet koliko god je teško, dobro jer takve situacije u ‘Mozaik’ dovede dobre ljude i dobrotu koja donesi napredak ljudima zbog kojih postojima, rekao je Miroslav Subašić iz humanitarnog udruženje „Mozaik prijateljstva“.
On je gostujući u emisiji “Oči u oči-objektivno”, koju realizuje portal Banjaluka.net u saradnji sa Elta TV kazao da je nakon svih dešavanja koja su usljedila nakon pandemije, sve veći broj ljudi koji u “Mozaiku prijateljstva” traže pomoć.
“Dnevno spremamo 700 obroka, vikendom preko 1.100, a pomoć ‘Mozaika prijateljstva’ traži preko 1.300. Jako je puno ljudi koji traže pomoć, a ne žele da budu viđeni. Sve je skupo, a minimalna povećanja plata nisu dovoljna. Ljudi potražuju pomoć, dolaze u ‘Mozaik prijateljstva’. Nekada se znalo da su to beskućnici i stara lica, a danas to nije tako. Kada je krenula pandemija, bilo je jako puno akademskih građana, ljudi koji su preko noći ostalo bez ikakvih primanja”, rekao je Subašić.
Dodaje da u takvim situacijama posljedice mogu da budu mnogo gore, jer se građani nerijetko odlučuju i da ‘dignu ruku na sebe’.
“To su jako teške situacije, nije nimalo lako kada neko ko je izabrao da vodi svoj dom preko noći ostane bez svega toga i nema od čega da hrani porodicu. Mnogi ljudi se zatvaraju u sebe i dižu ruke na sebe, a najbolje što se može desiti jeste da se potraži pomoć, kako u javnim kuhinjama, tako i na drugim mjestima, jer mi zbog toga i postojimo”, dodaje Subašić.
Subašić naglašava da se često iznenadi profilima i biografijama građana koji traže pomoć u “Mozaiku prijateljstva”.
“Iznenade me često. Teško je gledati da čovjek pun snage, znanja, obrazovanja traži pomoć. Više puta sam doživio da ti ljudi odmah pokazuju dokumente, bude mi žao koliko mu je stalo da dobije hranu, a ono što mi bude najžalije jeste da vidim koliko je on oslabio intelektuelno, koliko ga je neimaština unazadila. Naravno, obezbijedimo toj osobi obrok, približimo je nama, a samo s jednim najvažnijim ciljem, da mu vratimo tu inteligenciju”, naglašava Subašić.
“Poraz društva”
Subašić dalje dodaje da tokom razgovora sa korisnicima javne kuhinje i kupatila uvijek pokušava da spozna razloge, približi im se i pruži pomoć.
“Uvijek pokušavam da nađem zbog čega neko tako živi. Uvijek postoji razlog. Nekada čovjek svjesno izabere da živi tako.. Teško je danas biti mudar i pametan.. Danas čovjek ima posao, organizovano sve kako treba, digne kredit, nešto se promijeni i preko noći izgubi sve.. S jedne strane, sve veći broj korisnika jeste poraz društva jer se ljudi moraju više baviti ljudima, to je najvažnije, ali moramo da priznamo da tako nije. Zbog toga i društvo ima problem i čovjek”, ističe Subašić.
Subašić ističe da svi korisnici koji dolaze u “Mozaik prijateljstva” sa sobom nose određenu priču, te da je primarno da ljudi imaju razumijevanja, jer pojedini pokušavajući da izbjegnu sramotu i žele da ne budu viđeni.
“Moramo imati razumijevanja, to je primarno. Svi ljudi u ‘Mozaiku prijateljstva’ su sa nekim pričama, počev od mene. Trebamo imati razumijevanja, kada neko neće da stane u red. Najtragičnije što sam doživio jeste da momak od 16 godina stoji u redu i čeka hranu. Pandemija je bila dobra tom smislu, jer on stavi kačket, masku i ne prepoznaju ga djevojke, a sad ga pustimo preko reda, kako bi što prije otišao da ga niko ne vidi, a prinuđen je da dolazi jer on i porodica nemaju šta da jedu”, priča Subašić.
Komentarišući potencijalnu zloupotrebu ovog humanitarnog udruženja u političke svrhe, Subašić naglašava da se tako nešto dešava, ali da se on bazira na svoj zadatak, a to je da čovjeku prilazi bez interesa.
“Činjenica je da pojedini političari dolaze iz tog razloga, ali ima i onih koji ne dolaze iz tog razloga. Neki jednostavno promjene mišljenje. Jako puno političara je od pandemije prolazilo kroz ‘Mozaik’ i onda išao da dijeli hranu. Kada idete na teren da dijeliti hranu ili stanete na šalter, nešto se desi u čovjeku. Ne znam da li to izvrši dalji uticaj u njihovom životu. Ima političare koji dolaze, a za koje niko ne zna. Desi se promjena u čovjeku, a opet ima i onih koji dolaze i dalje da se slikaju”, kazao je Subašić.
Komentarišući odnos rukovodstva grada i države prema humanitarnim udruženjima, Šubašić ističe:
“I humanost je poltiika. U tome sam 20 godina, ali još uvijek me život uči kako da se ponašam prema ljudima, ali moram da kažem da sam dosta toga vidio. Neka udruženja dobijaju pomoć od grada ili države, a ja za njih nikad nisam čuo. To neće pomoći ljudima, samo će transparentni utrošak, zaista pomoći ljudima”, dodaje Subašić.
Na kraju razgovora, Subašić se osvrnuo na svoj život, uspone i padove, ali i poručio da ovo humanitarno udruženje ima značajnu podršku od Vlade Republike Srpske, predsjednice, ali i Grada Banjaluka.
(Banjaluka.net)
